Sandorf – Knjiga.hr

Republika napuštenih pasa

Fri, 01 May 2026 08:01:05 +0000

Republika napuštenih pasa razrasla se iz reportaža, iz novinskih tekstova pisanih za tiskani tjednik, uvijek u cajtnotu i ograničenih slovnih mjesta, i uvijek s jasnim konturama naslućene priče, koja se onda u živom dodiru istražuje i sjenča. Ali još od prvih kartografskih skica onoga što će postati Republika, bilo je stalo i Draganu (koji je na jedvite jade uopće pristao napisati i potpisati knjigu) i meni (koja još nisam donijela odluku u životu koja bi mi ga olakšala) da knjiga pod radnim naslovom Reportaže ne bude tek uknjiženi best of objavljenih tekstova, koji će se među koricama redati kao domino pločice. Htjeli smo da se otjelotvori nešto drugo, da pričama od kojih su sastavljene reportaže nađemo smisao u knjizi, kao knjizi, i usput prokrvimo tkivo živo, mada u naše vrijeme uglavnom obamrlo, na spojnici književnosti i novinarstva. Već u reportažama Dragana Grozdanića literarno srce kuca – tekstovi su bogatiji, nježniji, poetičniji, promišljeniji no što bi čak i ponajbolja reportaža morala biti. Svaki izvorni tekst već je bio satkan od priča od kojih bi svaka mogla biti, na neki način i jest, doduše neispisani, roman. Dragan ljude i prostore vidi i osjeća svojom neiscrpnom znatiželjom i iščašenim senzibilitetom, a umije te bljeskovite vizije i brzo ispisati u tjednom žrvnju novina. Grozdanićeva Republika sazdana je od reportažnog skeleta, ispunjenog, obloženog i nastanjenog svime, ili makar ponečime, što je iza prvotnih tekstova tiho bridjelo. Gradeći Republiku, samo smo već načetim pričama dali da još jednom, malo drugačije, prodišu; da nađu svoju formu onkraj zadane. I tako je nastao ovaj pomalo čudesni, pomalo čudovišni hibrid proznog, dramskog i poetskog; autoreferencijalnog, metatekstualnog i citatnog; stvarnog, nestvarnog i prestvarnog. Ana Fazekaš

Tigrisova žalopojka

Tue, 31 Mar 2026 07:21:37 +0000

Kratki, snažni roman francuske autorice i novinarke, dobitnice Prix Goncourt za prvijenac, donosi potresnu priču smještenu uz obale Tigrisa u Iraku. U središtu je sudbina mlade žene koja je prekršila stroga pravila zajednice i zbog toga čeka kaznu u svijetu obilježenom patrijarhalnim zakonima, šutnjom i neumoljivom tradicijom. Glasovi obitelji, sela i same rijeke isprepliću se u gotovo lirskoj tužaljci o časti, krivnji i neizbježnosti nasilja. Malfatto piše zgusnuto i poetično, stvarajući atmosferu tjeskobe i fatalizma, ali i suptilne pobune. Ovo je roman koji se čita u jednom dahu, a dugo ostaje u mislima – snažno svjedočanstvo o položaju žena i o društvima u kojima je osobna sudbina podređena kolektivnim pravilima.

Zlatna opeklina

Thu, 20 Nov 2025 18:30:18 +0000

Teme koje Neven Ušumović u Zlatnoj opeklini, u sklopu šire tematske okosnice, uzima za predmet interesa upravo su oni segmenti hrvatskog turističkog kompleksa o kojima se rijetko kada nešto čuje i koji se obično guraju pod tepih kao neželjena djeca marketinške reprezentacije najvitalnije grane hrvatskog gospodarstva. Iako motivima vezan za istarsku regiju, autor nesumnjivo traga za univerzalnim istinama svog tematskog okvira, koje ne se prelijevaju samo na nacionalnu razinu, nego i na globalnu. Zanimljivo je i autorovo sidrenje djela u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. To „mitološko“ razdoblje hrvatskog turizma fokalna je točka Ušumovićeva koncepta: najviši vrh u kojeg se gleda s obje strane – i iz prošlosti, i iz budućnosti.

Psihologija volje : uvod u kontemplativnu psihologiju

Wed, 01 Oct 2025 18:01:34 +0000

Suvremeni svijet opasno riskira misleći da ljudska bića mogu ovladati svojom konačnom sudbinom isključivo snagom volje. Iako čovjekova volja ima važnu ulogu u stvaranja boljeg svijeta, mislim da nedvojbeno preuveličavamo njezin značaj. Kao društvo, uvjereni smo da ćemo, budemo li dovoljno učili, osnaživali volju i marljivo radili, uspjeti postići osjećaj mira i ispunjenosti, za sebe i za druge. No stvarno stanje svijeta i naših osjećaja to opovrgava. Potrebno je nešto drugo: neki izvor nadahnuća, riznica snage i mudrosti izvan onih koje omogućuje naša osobna volja. Treba nam nešto što može uravnotežiti našu samovolju voljnošću, nešto što našu grubost može ublažiti ljubavlju. Mislim da je to moguće pronaći u domeni duha. No u modernom životu duh i volju nije lako spojiti. Njihov je odnos krhak i podložan iskrivljenjima. Osnovni problem pomirenja volje i duha leži u općenitom odbijanju volje da se odrekne svojih ambicija za apsolutnom moći. Volja neprestano pokušava postići nemoguće – ovladati duhom – i tu počinje naša zbunjenost. Volja bi na neki način morala žrtvovati svoju ambiciju za vladanjem i prihvatiti mjesto koje joj pripada kao dinamičnoj manifestaciji duha, punoj ljubavi. U toj mogućnosti krije se vizija velike ljepote, vizija koju ću pokušati opisati na stranicama koje slijede. Gerald G. May (1940.-2005.) američki psihijatar i pisac; radio je kao vojni i civilni liječnik u vojnim bazama i klinikama. Autor je niza studija (Simply Sane: Stop Fixing Yourself and Start Really Living; Care of Mind, Care of Spirit: Psychiatric Dimensions of Spiritual Direction; Addiction and Grace: Love and Spirituality in the Healing of Addictions; The Dark Night of the Soul: A Psychiatrist Explores the Connection Between Darkness and Spiritual Growth i dr.) u kojima se bavi psihologijom iz perspektive različitih duhovnih tradicija i kontemplativnih praksi, ulogom psihoterapeuta u liječenju ovisnosti, interpretiranjem izmijenjenih stanja svijesti i mističkih iskustava te pronalaženjem dodirnih točaka između psihologije, teologije i filozofije.

Osvajanje čitalačkog prostora

Tue, 16 Sep 2025 18:10:09 +0000

U knjizi eseja i osvrta Osvajanje čitalačkog prostora svestrana književnica Tatjana Gromača piše o piscima kao što su Esterházy, Kristof, Döblin, Gide, Malraux, Platonov, Broch, Babelj, Calvino, Joyce, Genet, Conrad, Yourcenar, Kiš, Handke, Musil, Walser, Aleksijevič, Beckett, V. Woolf, Nabokov, Gombrowicz, Faulkner, Mishima… Piše o piscima moderne i našim suvremenicima, o danas vrlo čitanim knjigama, ali i o onima koji su zanemareni, gotovo zaboravljeni (poput A. Gidea), a bilo bi dobro ponovo ih pročitati. Baš kao i Camusove knjige, koje u sebi imaju i polemički naboj, pa kada je njegova Kuga u pitanju, ona svaki put biva nanovo aktualizirana (tako je u doba pandemije korone bila jedna od najčešće spominjanih knjiga). Kada dobar pisac čita druge pisce u tome bude posebne brige, i posebno lijepog razumijevanja drugih pisaca. Tatjana Gromača svojim pisanjem čuva vrijednosti. Ona zna da umjetnost obavezuje, zahtijeva našu pažnju i misaonu odgovornost u prosuđivanju umjetničkog djela. Takvo je njeno čitanje. – Iz predgovora Predraga Fincija Roman je isprepleten s nekoliko tonova i momenata – od krajnje okrutnih opisa bolesti i umiranja, preko vedrog i sarkastičnog tona pripovjedača, do filozofskih promišljanja i opisa predivnih mediteranskih krajolika kao fascinantne pozadine zbivanja, koji ne jenjavaju u svojoj ljepoti bez obzira na tragične zemaljske događaje… Jer, kako zaključuje glavni junak romana, dr. Rieux, „Čovjek se mora boriti za žrtve i njihova prava. No, ako prestane voljeti sve drugo, kakva korist od njegove borbe?“ Jedno od temeljnih pitanja koje Camus postavlja u „Kugi“ jest pitanje granica ljudskosti. Ima li ljudskost granice, i smije li ih, treba li ih imati? Ukoliko treba – zbog čega? Tko su oni koji svojom šutnjom i pasivnosti, i u cilju osobnih interesa i komoditeta, postavljaju granice ljudskosti – vrlo se često, kako se neizravno iščitava iz rukopisa ovoga romana, ispostavlja da su to oni isti koji se javno legitimiraju kao ljudi koji djeluju u njeno ime. Tatjana Gromača (Sisak, 1971.) piše poeziju, prozu, eseje, književne oglede, putopise, kolumne. Do sada je objavila: Nešto nije u redu?, pjesme, 2000., Crnac, kratak roman, 2004., Bijele vrane, reportažni zapisi, 2005., Božanska dječica, roman, 2012., Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti, prozni zapisi, 2014., Bolest svijeta, roman, 2016., Carstvo nemoći, roman, 2017., Mrtav rukavac rijeke Save, prozni zapisi, 2018., Početnica za luđake, roman, 2021., Berlin, Pula, Varšava, putopisne proze, 2022. Ivan Bezdomnik i njegove pjesme, pjesme, 2023., Gospođa O., roman, 2023. Knjige su joj prevedene na mnoge europske jezike, roman Božanska dječica nagrađen je godišnjom nagradom za književno stvaralaštvo Vladimir Nazor, kao i nagradom Jutarnjeg lista za roman godine. Njemačko izdanje ovog romana (prijevod Will Firth, Stroux Edition, München) dobilo je nagradu Slobodne države Bavarske, 2022. godine. Knjiga pjesama Ivan Bezdomnik i njegove pjesme 2024. godine dobila je nagradu hrvatskoga P.E.N.-a Tonko Marojević za najbolju knjigu poezije objavljenu u Hrvatskoj, na hrvatskom jeziku. Prema njenom kratkom romanu Crnac u HNK Ivan pl. Zajc Rijeka uprizorena je 2009. godine istoimena kazališna predstava. Tatjana Gromača redovna je suradnica Trećeg programa hrvatskog radija, portala o knjigama Moderna vremena, kao i portala www.autograf.hr i www.prometej.ba. Živi u Istri.

Hebrejski mitovi

Tue, 16 Sep 2025 18:10:00 +0000

Hebrejski mitovi: Knjiga Postanka iscrpna je studija šezdeset i jedne priče iz Starog zavjeta i Tore, kao i predbiblijskih tekstova cenzuriranih stoljećima, koja nijansira, proširuje i zaokružuje Knjigu Postanka. Robert Graves i Raphael Patai, poznati znanstvenici grčko-rimske i hebrejske mitologije, nadilaze kršćanske biblijske i židovske verzije ovih narativa kako bi redefinirali mit. „Mitovi su dramatske pripovijesti koje predstavljaju svetu povelju što ili opravdava nastavljanje drevnih institucija, običaja, obreda i vjerovanja na području njihova postojanja, ili odobrava izmjene“, stoji u uvodu ove knjige. Upravo su to mitovi koji leže u temelju svih velikih semitskih monoteističkih religija, mitovi iz kojih izviru mnoge naše vlastite strukture i brige. U ovoj knjizi analiza jezika, rabinska proširenja i višestruke reference obrađuju se od stvaranja i kozmologije do pada, potopa, priča o Abrahamu, Izaku, Jakovu i Josipu. Ovo je koristan dodatak Gravesovim Grčkim mitovima, budući da iznosi tezu da su Hebreji, za razliku od Grka, koristili mit za propovijed o nacionalnoj povijesti i sudbini. Robert Graves (1895-1985) jedan je od najuvaženijih i najutjecajnijih engleskih pjesnika 20. stoljeća, a kao prozaik ostvario je velik uspjeh popularizirajući povijesne teme na posve netrivijalan način pridajući likovima svojih romana suvremenu živost i plastičnost. Hebrejski mitovi dio su Sandorfovog projekta izdavanja Izabranih djela Roberta Gravesa – aktualiziranja djela visoke književne vrijednosti velikog engleskog stilista. Precizan prijevod istančanih uvida prof. dr. Željka Bujasa (1928-1999) donosimo u novom izdanju prvi put nakon više od pedeset godina.

Demokratski vidici

Tue, 16 Sep 2025 18:06:00 +0000

Objavljeni nekoliko godina nakon svršetka Američkog građanskog rata, Demokratski vidici još uvijek predstavljaju jednu od najprovokativnijih analiza demokracije ikada napisanih. Ukazujući na njezine nedostatke, ali i na goleme mogućnosti koje otvara, Whitman čas vehementno čas emfatično progovara o sadašnjosti i budućnosti Sjedinjenih Država, oštro kritizirajući pohlepu i korupciju tzv. zlatnog doba, i osuđujući materijalizam koji se nakon građanskog rata proširio zemljom. Rješenje za moralnu krizu vidi u književnosti: “Stoga upućujem na mogućnost, pojave li se neka dva ili tri doista originalna američka pjesnika […], nadvisujući obzor poput planeta, zvijezda prvoga reda, da bi oni svojom izvrsnošću, objedinjenim doprinosima […] dali više krepkosti i više moralnog identiteta (danas najpotrebnije značajke) nego svi njihovi ustavi, zakonodavne i pravosudne spone te sva njihova dosadašnja politička, ratna odnosno materijalna iskustva”. Demokratski vidici su prvotno objavljeni 1871. i ovo je njihov prvi prijevod na hrvatski jezik.

From Nowhere to Nowhere

Tue, 16 Sep 2025 18:05:54 +0000

Bekim Sejranovic`s From Nowhere to Nowhere is a subtle yet unforgettable meditation on the factors that shape identity. Raised by his grandparents and scattered to the wind from his hometown of Brcko, Bosnia and Herzegovina, during the Yugoslav Wars of the 1990s, the novel`s unnamed narrator travels to Croatia and Norway, trying to reclaim a sense of self he isn`t sure he ever possessed in the first place. From his days playing soccer with friends on Brotherhood and Unity Street outside his home to Muslim funerals, his job as an interpreter for Balkan refugees, and his fractious relationships with women, a nomadic aesthetic emerges brilliantly rendering what it means to live a life from which you have always been removed.

Stranka

Fri, 12 Sep 2025 18:20:27 +0000

Roman Stranka alegorijska je groteska u kojoj autor u furioznom, kokainskom, orgazmičkom tempu opisuje moralno retardiranog i intelektualno potkapacitiranog, ali megalomanski ambicioznog i “perspektivnog“ mladića, tog junaka našeg doba lišenog skrupula, u strelovitom usponu ljestvicom stranačke hijerarhije, od puzanja ispod kancelarijskih stolova do olimpskih predsjedničkih visina, trančirajući usput načine funkcioniranja jedne do srži korumpirane moderne političke organizacije u vremenima pseudodemokratskog robovlasničkog kapitalizma. ,Znao sam da bolest ne može biti usamljena. Stranka je svakodnevno izbacivala viruse, kao da je riječ o laboratoriju za njihovu proizvodnju. Za našu bolest nije bilo lijeka. Virusi se ne liječe antibioticima. Jedini lijek bio bi stavljanje ključa u bravu, zatvaranje Stranke. Takvo što nije dolazilo u obzir. Nisam bio ljut na nju. Uopće. Zaraza je prelazila s jednog na drugog. – Živi li on sada kod tebe? – Ne, spavali smo skupa samo jednom. Ništa ozbiljno. Odnos snaga se odjednom promijenio. No, nisam tražio nikakva obećanja od nje. Ne znam ni što bih tražio. Da ne spava više ni s kim, osim sa mnom? Glupo. Virus je zavladao svima nama. Plovili smo na zaraženom otoku s kojeg nije bilo bijega. Nema povratka, niti gledanja unaprijed. Sve će ostati isto. Dok god postoji Stranka. U tom mi je trenutku sve bilo jasno. Shvatio sam da je svatko mogao biti Predsjednik. Ništa se ne bi promijenilo. Ali to me neće spriječiti da ne postanem Predsjednik. Pa makar slušao onoga u sjeni. Nema krajnje pozicije moći. Nema Boga.`

Journey to Russia

Fri, 12 Sep 2025 18:19:32 +0000

When Miroslav Krleža traveled through Russia for six months between the end of 1924 and the beginning of 1925, the celebrated Croatian writer was there to figure out what it all meant. The sprawling country was still coming to terms with the events of the 1917 revolution and reeling from Lenin’s death in January 1924. During this period of profound political and social transition, Krleža opened his senses to train stations, cities, and villages and collected wildly different Russian perspectives on their collective moment in history. Krleža’s impressionistic reportage of mass demonstrations and jubilant Orthodox Easter celebrations is informed by his preoccupation with the political, social, and psychological complexities of his environment. The result is a masterfully crafted modernist travelogue that resonates today as much as it did when first published in 1926. This first English-language edition of Journey to Russia includes an introduction by Dragana Obradović, Associate Professor, Department of Slavic Languages and Literatures, University of Toronto.