Naklada Matice hrvatske – Knjiga.hr

Pjesme : Pobratimstvo, Biedna Mara, Petar Bačić

Fri, 16 Feb 2024 18:24:33 +0000

Botić, Luka, hrvatski književnik (Split, 22. I. 1830 – Đakovo, 22. VIII. 1863). Studirao teologiju u Zadru 1849–51., kada je protjeran sa studija zbog neposluha. Potom je boravio kraće vrijeme u Sarajevu, pa u Beogradu kod M. Bana. God. 1852. došao je u Zagreb i radio u Gajevoj tiskari, a od 1853. bio je predstojnik biskupskog imanja u Đakovu. Posao je izgubio 1860. nakon odbijanja prisege vjernosti austrijskomu caru. Na izborima 1861., uz potporu J. J. Strossmayera, izabran za saborskog zastupnika đakovačkoga kraja. U političkim nastupima zauzimao se za ravnopravan savez s Madžarima u borbi protiv centralizacijsko-germanizacijskih težnji bečkoga dvora, te za sjedinjenje Dalmacije i sjeverne Hrvatske. U književni je život ušao 1854., kada je u Nevenu objavio tri kraće lirske pjesme, pripovijetku Dilber Hasan o muslimansko-kršćanskom prijateljstvu i ljubavi u Sarajevu u vrijeme srpskog ustanka 1806., te epsko djelo Pobratimstvo, za koje je dobio nagradu čitatelja. Građa iz kronike V. Solitra o događajima u Splitu i okolici u XVI. st. inspirirala ga je za još dva epska djela: Bijednu Maru (1861) i Petra Bačića (1862). Premda se motivi kršćansko-turskog sukoba nalaze u svim Botićevim pripovjednim djelima, njihovi se protagonisti uglavnom zaljubljuju ili sprijateljuju (bratime) s pripadnicima druge konfesije. Zato se upravo Botićev književni opus smatra prvim znatnijim zaokretom u tolerantnijem prikazu Turaka (muslimana) u hrvatskoj književnosti. Na metričkoj (nerimovani epski deseterac), frazeološkoj i motivsko-tematskoj razini Botićeva se djela uvelike oslanjaju na usmenu književnost, a u oblikovanju likova i pripovjednoj motivaciji mogu se prepoznati obrasci romantičarske poetike.

Pjesničke pripoviesti

Tue, 13 Feb 2024 18:58:35 +0000

Sanjarije Nevjernik Mrtva noć Vilenjak Ivica Sliepčeva ljubav Braća Sirota Guslar

Izabrane pjesme

Tue, 13 Feb 2024 18:58:30 +0000

Naknadno nanovo uvezano. Stanko Vraz : Njegov život i djela Izabrane pjesme: Djulabije Lirske pjesme Epsko-lirske pjesme Razlike pjesme

Ribe : Prirodoslovne i kulturne crtice

Mon, 12 Feb 2024 18:46:37 +0000

Naknadni tvrdi uvez u platnu.

Sabrane pripoviesti, drugi svezak

Fri, 09 Feb 2024 16:44:51 +0000

Sadržaj: Timotija Patkov Pavao Čuturić Petakinja vina Slučaj provodagjija (Novo.) Liečnik u stupici (Novo.) Kako su se zavadili psi, mačke i miševi Janko Jurković, hrvatski književnik (1827–1889), je svoj rad uglavnom posvetio školstvu, ali je istaknut i kao pisac. Tematizirajući malograđansku sredinu, stvorio je nekoliko vrijednih novelističkih tekstova, poput Ulomci iz lomna i krševita života jednoga starovierskoga pučkoga učitelja i Seoski mecenati. Napisao je i dramska djela, od kojih su neka izvedena na Hrvatskom zemaljskom kazalištu, poput Što žena može i Kumovanje. Jurković je također autor putopisa i obavljao je vrijedan urednički rad. Iako je jedan od začetnika hrvatske novelistike, njegova stvaralačka snaga u vlastitim tekstovima nije uvijek dosezala razinu koju je propovijedao u teorijskim raspravama.

Sabrane pripoviesti, prvi svezak

Fri, 09 Feb 2024 16:44:46 +0000

Sudbina Jarac Tuskulaniade Memoari stare grešlje Ima i tomu lieka Seoski mecenati Ratni memento starca Ivana Razoreni ideal Janko Jurković, hrvatski književnik (1827–1889), je svoj rad uglavnom posvetio školstvu, ali je istaknut i kao pisac. Tematizirajući malograđansku sredinu, stvorio je nekoliko vrijednih novelističkih tekstova, poput Ulomci iz lomna i krševita života jednoga starovierskoga pučkoga učitelja i Seoski mecenati. Napisao je i dramska djela, od kojih su neka izvedena na Hrvatskom zemaljskom kazalištu, poput Što žena može i Kumovanje. Jurković je također autor putopisa i obavljao je vrijedan urednički rad. Iako je jedan od začetnika hrvatske novelistike, njegova stvaralačka snaga u vlastitim tekstovima nije uvijek dosezala razinu koju je propovijedao u teorijskim raspravama.

Perom i olovkom

Fri, 09 Feb 2024 16:44:41 +0000

Sergij P. je pseudonim Ive Vojnovića. Ivo Vojnović, hrvatski književnik (1857–1929), studirao je pravo u Zagrebu, a radio kao sudski i upravni činovnik u Hrvatskoj i Dalmaciji prije nego što je postao dramaturg HNK-a u Zagrebu. Njegovo književno djelovanje obuhvaća širok spektar žanrova, od drame do lirike. Dubrovačka trilogija, koja obuhvaća drame poput ‘Ekvinocij’ i ‘Suton’, ističe se kao ključno razdoblje u njegovom stvaralaštvu. Vojnović je kombinirao simbolističku poetiku s introspektivnim prikazima Dubrovnika i nacionalno-tragičnim motivima, što ga je dovelo do zastupanja jugoslavenskih političkih i kulturnih referenci. Iako je postao prepoznat kao pionir hrvatske moderne književnosti, njegovo stvaralaštvo nije uvijek bilo harmonično, s neujednačenim uspjehom u različitim žanrovima.

Šokica

Fri, 09 Feb 2024 16:44:37 +0000

Okrugić (Okrugić Sriemac), Ilija, hrvatski književnik (Srijemski Karlovci, 12. V. 1827 – Petrovaradin, 30. V. 1897). Teologiju učio u đakovačkome sjemeništu. Za svećenika zaređen 1850., kao prvi Strossmayerov zaređenik. Do 1860. bio je kapelan u slavonskim mjestima, potom prebendar u Đakovu, a od 1866. do smrti župnik i opat u Petrovaradinu. Javio se prigodnim stihovima u Zori dalmatinskoj 1845. Pisao je pjesme, novele, povijesne rasprave, a najbolja su mu književna ostvarenja pučki igrokazi, osobito farsično koncipirana četveročina prozna »vesela igra« Saćurica i šubara ili Sto za jedan (1864), didaktički petočini igrokaz folklornih obilježja Grabancijaši ili Batine i ženidba (1874), te popularna Šokica: igrokaz iz pučkoga života u pet čina (1884), o ljubavi katolkinje i pravoslavca, napisana u ekumenskome duhu. Objavio je i sonetnu zbirku Glasinke srčanice (1874), scensku prigodnicu Sastanak vila (1888), pohvalnicu Strossmayerovim političkim i ekumenskim pogledima, koja je bila zabranjena i spaljena, ep Sveti Ivan Kapistran, pobjednik Turaka kod Biograda 1456 (1892) i dr., a više mu je djela ostalo u rukopisu.

Pjesme

Fri, 09 Feb 2024 16:44:28 +0000

HRANILOVIĆ, Jovan, pjesnik i kritičar (Kričke kraj Drniša, 18. XII. 1855 — Novi Sad, 5. VIII. 1924). Sin Nikole, svećenika. U Zagrebu maturirao u gimnaziji grkokatoličkoga konvikta 1874, studirao teologiju u Zagrebu 1874–76. i Beču 1876–78. Kao grkokatolički svećenik župnikovao u Kaštu, Radatoviću, Križevcima, Sošicama, Kucuri, Keresturu te bio paroh u Novom Sadu 1889–98. i 1900–24. Javno djelovanje započinje kao pravaš i protivnik velikosrpske politike te zagovornik federalizma i posebnog položaja Hrvatske. God. 1918–19. predsjedava vojvođanskom skupštinom i vladom. Pred kraj se života u potpunosti opredijelio za jugoslavenstvo. U književnost ulazi baladom Jelka i Mirko u Bunjevačkoj i šokačkoj vili 1873. Pisao je pjesme, pripovijetke, političke i književne rasprave i objavljivao ih u dnevnom tisku i časopisima. Najpoznatiji je kao pjesnik Žumberačkih elegija, zbirke sentimentalnih, deklamatorski vješto sročenih stihova u stilu šenoinske versifikacije s naglašenom etičkom i rodoljubnom motivikom, ali kao lirik nije ostavio znatnoga traga u hrvatskoj poeziji. Najbolji je dio svoga stvaralaštva ostvario u kritici. Suvremenik kritičara realizma J. Iblera, J. Pasarića i M. Šrepela, a svojim je stavovima bio najbliži Pasarićevim tezama o tzv. zdravom realizmu. Pišući o teoriji novele (Vienac, 1882), a zatim i o A. Palmoviću (Balkan, 1886) pokušao je postaviti određena estetička načela o pisanju proze. Zalagao se za svojevrsni spoj idealizma i realizma u stvaralačkom procesu, za etičnost i tendencioznost koja treba proizići iz samoga djela, a kao literarne uzore isticao je pripovjedača K. Š. Gjalskoga i pjesnika Đ. Arnolda. Njegovi su kriteriji često nejasni, a ocjene i teze nekonsekventne. U razdoblju moderne bio je izrazito konzervativno opredijeljen, istupajući na strani tzv. starih, tradicionalista na čelu s F. Markovićem.

Crtice iz hrvatske književnosti : Sveska druga. Prvo doba: Crkvena književnost

Fri, 16 Jun 2023 17:58:48 +0000