Naklada Breza – Knjiga.hr

Izabrani stupci i pjesme

Wed, 26 Nov 2025 18:59:18 +0000

Knjiga Izabrani stupci i pjesme Nikolaja Zabolockog je zbirka koja obuhvaća izdvojene pjesme i polemičke tekstove ruskog pjesnika čiji je pjesnički opus uglavnom groteska društva. Njegova poezija karakterizira nabrajanje, ponavljanje motiva i snažna ritmičnost, a prevedena je i objavljena s pogovorom na hrvatskom jeziku. Zabolocki je poznat po posebnim stihovima koji podižu njegov rad na visoki estetski nivo, istovremeno noseći vrlo izražen društveni i povijesni kontekst njegova doba.

Princip dizajna : Zašto živimo u eri dizajna

Thu, 25 Sep 2025 18:07:29 +0000

Sveučilišni profesor industrijskog i informatičkog dizajna u nizu kratkih eseja na popularan i komunikativan način raspravlja o dizajnu u kontekstu postmodernog društva u želji da potakne širu raspravu o različitim njegovim aspektima. Polazeći od današnje sveprisutnosti dizajna, vjeruje kako je on ambivalentan, te predlaže veću kritičnost javnosti u tome pitanju, s obzirom da dizajn ima sve važniju ulogu u našem natjecateljski orijentiranom životu i lako ga je pomiješati s marketingom.

Čitatelj Hegelove estetike

Mon, 15 Sep 2025 16:01:36 +0000

Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice. Petnaesta Fincijeva knjiga bavi se Hegelovim shvaćanjem umjetnosti i mogućim novim čitanjem njegove Fenomenologije duha. U prvom dijelu knjige Finci razmatra problem umjetnosti i mjesto estetike u sklopu Hegelova filozofskog sustava te podrobno analizira značenje jedne od najprijepornijih Hegelovih tvrdnji da je umjetnost postala prošlost. Tema drugog dijela Fincijeve knjige jest Hegelova Fenomenologiju duha koju autor čita kao moguću estetiku, u kojoj je razvoj apsolutnog duha put i način shvaćanja same umjetnosti. Finci polazi od središnje tvrdnje Hegelovih Predavanja, da je umjetnost ‘sa stajališta svojega najvišega određenja, za nas nešto prošlo’, kako bi u drugom koraku tu tvrdnju obrazložio upravo Hegelovim fenomenologijskim shvaćanjem umjetnosti. Radi se o sasvim originalnom Fincijevom pokušaju, koji u usporedbi s drugim radovima o toj problematici doista predstavlja izvoran prinos. Željko Pavić (iz recenzije)

Iskop

Thu, 11 Sep 2025 06:16:57 +0000

Pogovor i prijevod s ruskoga Rafaela Božić Šejić. Andrej Platonov jedan je od najvećih i najintrigantnijih ruskih pisaca dvadesetog stoljeća. Njegova dva najznačajnija djela, “Čevengur” i “Iskop” uronjena su u distopijsku problematiku te s jedne strane razmatraju poguban utjecaj totalitarističke socijalističko-komunističke ideje na razvoj čovjeka i društva, a s druge strane prikazuju deformaciju utopističke ideje u rukama čovjeka (neukog, pohlepnog ili pak slabog). Kao i djela drugih najvećih ruskih pisaca toga doba i njegova su djela u Sovjetskom Savezu zabranjivana. U svojoj domovini Platonova se objavljuje slobodno tek od osamdesetih godina dvadesetog stoljeća. Tako je i “Iskop”, napisan 1930. u SSSR-u objavljen tek 1987. Ipak, njegova su djela preživjela i nadživjela taj sustav, ali i sud vremena, jer nisu izgubila ništa od svoje aktualnosti, budući da ona na temeljima analize jednoga, sada već propaloga ideološkog pokušaja, pokreću i analiziraju neka temeljna društvena i filozofska pitanja. U “Iskopu” (svojevrsnom nastavku “Čevengura”) radnja se temelji na preustroju života u sovjetskoj Rusiji tijekom prve petoljetke. Junaci toga kratkog romana, ili pripovijesti kako ga češće nazivaju, grade veliki toranj, proleterski dom, koji će omogućiti zajednički život svim pripadnicima radničke klase. Taj dom simbolizira svijetlu budućnost i utopijsko društvo, ali do kraja romana radnici ne uspijevaju saliti čak ni temelje toga zdanja. Pokazuje se da je jedina funkcija iskopa da bude grob za djevojčicu Nastju, koja zapravo simbolizira budućnost Rusije. Poput izgradnje biblijskoga Babilonskog tornja i izgradnja toga tornja završava neuspjehom. Iako su Platonovljevi romani dijelom romani o postrevolucionarnoj sovjetskoj Rusiji, o izgradnji idealnog (komunističkog) društva, o kolektivizaciji i sličnim pokusima onog doba, oni su međutim više romani o ljudskoj svjesti, o neobičnom rakursu gledanja na razne aspekte ljudskog postojanja. (Iz pogovora Rafaele Božić Šejić)

Izbor iz djela

Thu, 11 Sep 2025 06:15:28 +0000

Izbor, prijevod i pogovor Rafaela Božić. Jevgenij Zamjatin jedan je od najpoznatijih ruskih pisaca prve polovice dvadesetog stoljeća zahvaljujući poglavito svojemu kultnom distopijskom romanu Mi. Iako je tekstova koje možemo smatrati distopijskim bilo i prije – danas se primjerice na biblijske priče o Sodomi i Gomori gleda tako – upravo se njegovim romanom Mi i 1984. Georga Orwella distopija jasno izdvaja iz ostalih žanrova. Svjedočimo da je u današnje vrijeme upravo to jedan od najpopularnijih žanrova (Igre gladi, O za osvetu i sl.) pa je značenje Zamjatina kao jednog od njegovih preteča danas svakako neupitno. Međutim, Zamjatin nije one hit show. On je izuzetan pisac i u svojoj kratkoj prozi koja do danas, izuzev nekih pojedinačnih priča u časopisima, nije prevođena ni objavljivana u Hrvatskoj. Poznat po svom inovativnom stilu, po uvođenju dvadesetog stoljeća u književnost – tj. inzistiranju da se piše u skladu sa svojim vremenom i prevlada poetiku devetnaestog stoljeća i realizma – Zamjatin je i danas zanimljiv i aktualan i od njega se još dosta toga može naučiti, a u njegovim tekstovima dobrano guštati. Iz pogovora

Ono što je bilo

Tue, 02 Sep 2025 17:38:14 +0000

Vrag je živio u sobi sestre Valerije – gornji kat, pravo sa stuba – u crvenoj sobi presvučenoj atlasnim moareom s vječnim i jakim kosim stupom sunca gdje se neprekidno i skoro nepokretno kovitlala prašina. Počinjalo je tako da bi me nagovarali ići onamo: “Idi Musja, tamo te netko čeka” ili “Brže, brže Musenjka! Tamo te čeka (otegnuto) iznenađe-e-nje”. Zagonetnost je bila tek simbolična, jer ja sam upravo odlično znala kakav je taj “netko” i kakvo je to iznenađenje, a i oni što su me nagovarali znali su da – znam. Bili su to ili Augusta Ivanovna ili Asjina dadilja Aleksandra Muhina, ponekada i nekakva gošća, no uvijek – žena, i nikada – majka, i nikada – sama Valerija….

Čovjek, simbol i prafenomeni

Wed, 25 Jun 2025 18:02:11 +0000

Čovjek, simbol i prafenomeni Temeljni horizont Cassierove filozofije. U ove tri studije razmatraju se tri bitna aspekta Cassirerova mišljenja ili njegove filozofije, koji se djelomično podudaraju s određenim fazama njegova djelovanja. A svim je tim aspektima u osnovi ili je njihov bitni teorijski relat filozofija simboličkih formi. Tu filozofiju smatrao je Cassirer sam svojim životnim djelom a njegovi se interpretatori s time slažu.

U zemlji Plavog Noja

Sun, 07 Jan 2024 15:43:47 +0000

Roman U zemlji Plavog Noja književno-filozofska je satira na temu polaganog odumiranja čovjekova duha u zapadnoj civilizaciji, ali i ostatku svijeta… Radnja romana tiče se uzaludnih pokušaja poznatog pisca (Veliki Pisac) da dovrši jednu svoju priču koju je počeo pisati na pragu spisateljske karijere. U međuvremenu, spisateljsku slavu doseže pisanjem novinskih kolumni i sličnom kvaziknjiževnom angažmanu, sve dok ga potkraj života neobičan slijed događaja u njegovu umu ne potakne da priču ipak pokuša privesti kraju. Međutim, upravo taj ‘neobičan slijed događaja u njegovu umu’ čini okosnicu romana jer se tiče jednoga zasebnog svijeta duha u kojem se radnja romana uglavnom događa – svijeta Pustopoljine – mjesta u ljudskom umu u kojem se proizvodi umjetnost – i u kojem ‘caruju’ uvrnuti likovi Magičara/Mađioničara i njegove Jean, Doktora Prošlost, čarobnice Ghete i drugih… Ispostavit će se da je upravo u Pustopoljini nešto pošlo po krivu za umjetničku, književnu i svaku drugu čovjekovu duhovnu djelatnost…

Mi

Wed, 29 Dec 2021 19:14:55 +0000

Roman Jevgenija Zamjatina Mi pisan je jamačno 1920. i dovršavan 1921. U vrijeme kada je roman pisan, rusko se društvo poslije boljševičkog prevrata još nije bilo strukturiralo i nije davalo mnogo građe za oblikovanje zatvorenoga prostora buduće Jedine Države, nego se mogao shvatiti samo kao memento novim vladarima jedne šestine zemaljske kugle. Roman postavlja pitanja o konačnom cilju započetih procesa.

Fenomenologija Edmunda Husserla

Thu, 20 May 2021 00:02:04 +0000

Velika je zasluga Edmunda Husserla što je utemeljenjem nove filozofske metode – fenomenologije – u odlučujućim koracima pripremio filozofiranje dvadesetog stoljeća i suoblikovao ga u stvaralački bogatom istraživačkom životu. Za svojega života Husserl nije utemeljio vlastitu školu premda je filozofiju – oslanjajući se na etablirane znanosti – razumijevao kao znanstvenu radnu filozofiju: Ako su ishodišni fundamenti jedanput osigurani, smjenom jedne generacije istraživača drugom trebalo se u napredujućoj djelatnosti razjasniti obilje problema. Umjesto toga, Husserlovo mišljenje je pomoglo nizu značajnih filozofa da dođu do samostalnog shvaćanja fenomenologije, koje se udaljavalo od njegove koncepcije, odn. do postavki koje sežu preko fenomenološkog mišljenja.