Meandarmedia – Knjiga.hr

Pomoćno vrijeme postojanja

Sat, 09 May 2026 12:03:24 +0000

Zbirka poezije u kojoj se promišlja iskustvo vremena, prolaznosti i svakodnevnog postojanja, ispitujući kako se intimni trenuci prelamaju kroz širi društveni i kulturni kontekst. Autor suptilno spaja refleksivnost i ironiju, gradeći tekstove koji su istodobno misaoni i emotivno angažirani. U središtu su pitanja identiteta, sjećanja i jezika, uz osjećaj blage melankolije i intelektualne budnosti. Mario Suško poznat je kao pjesnik, esejist i prevoditelj, osobito cijenjen po svom radu na američkoj književnosti i beat generaciji, što se u njegovu pisanju osjeća kroz otvorenost prema različitim tradicijama i slobodniji, asocijativni izraz. Knjiga će privući čitatelje koji vole promišljenu, suvremenu poeziju i tekstove koji potiču na tiho, ali duboko razmišljanje.

Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine

Tue, 24 Feb 2026 12:50:25 +0000

Nakon uspješne knjige Jutarnji ogledi o arhitekturi (2004) čiji su tekstovi pokušali dati pregled suvremene arhitekture u Hrvatskoj i u svijetu, poznati arhitekt i dobitnik niza nagrada u timu s arhitektom Vinkom Penezićem u rukopisu naslovljenom Abecedarij arhitekture Krešimira Rogine abecednim redom pokušava posložiti sve bitne osobe, pojave, pravce, stilove koji su na direktan i indirektan način utjecali na razvoj (njegove) arhitekture. Hrvatska je arhitektonska publicistika imala, i ima, čitav niz kvalitetnih autora, međutim, ono što Roginu izdvaja od svih ostalih, nije samo njegova sposobnost zdrave argumentacije, dobre informiranosti, sjajnog stila već nešto što nadilazi sve to spomenuto. Rogina se, naime, u svojim kritikama, kronikama, esejima pa i polemikama prepoznaje po savršenoj usklađenosti svih tih osobina, no njegova bogata sposobnost asocijacija, povezivanja naoko neočekivanih elemenata u cjelinu, a da pritom bude iznimno uvjerljiv, daje mu kvalitetu koja se obično zove osobnim stilom. I to velikim stilom! Zvonko Maković Knjiga je nominirana za nagradu Kiklop za publicističku knjigu godine.

Pješčani sat

Thu, 11 Sep 2025 19:46:37 +0000

Prostori i sjene svakodnevnog i dramatičnoga nedosegnutog svijeta, u knjizi “Pješčani sat” makedonskog pjesnika i pripovjedača Igora Isakovskog, prate junaka priča koje “nikada neće biti do kraja ispričane“. Nezavršenost i nesavršenost određuju onoga koji govori iz vlastitog mraka, koji je svoj protagonist i tumač znakova utisnutih u mapu tijela, u kalendar dana (i noći). Putnik i sudionik nevelikih događaja, koji i kad se kreće naprijed, do prve ulice, mjesta ili grada, do prijateljeva stana ili poznatog odredišta, nosi sa sobom rasuti teret prošlosti, gubitaka i nesporazuma. Užitak i stvaranje izgubljenog i lijepog svijeta, koji se zrcali u oceanu ili rijeci, noćnom prizoru, ili iznenadnom susretu, daje na važnosti vremenu i snu, pješčanom satu, koji je okrenut i prema pripovjedaču i prema čitatelju. Svečano i umorno, ljubav i druge stvari, odobravanje, studen i uzdrhtalost, naravno, nisu jedini označitelji užitka čitanja proze Igora Isakovskog, jer onaj koji sad počne čitati “Pješčani sat”, naći će neke sasvim druge žene, muškarce, imena, teme i riječi. (Miroslav Mićanović)

Bernardijeva soba

Sun, 07 Sep 2025 18:20:57 +0000

Ljudska i neljudska povijest

Sun, 07 Sep 2025 18:19:36 +0000

Nakon što ga strogi kontrolor jednog popodneva u kolovozu izbaci iz tramvaja, protagonist krene graditi dugi popis muškaraca i žena koji su se borili žudeći za slobodom. Njegov je vodič Simone Weil, koja ga poput modernog Vergilija prati na putu u samoga sebe i u povijest. Ljudska i neljudska povijest roman je u dva dijela i nastavak putovanja započetog u romanu U carstvu sjena s kojim čini trilogiju. Danteovsko je to putovanje koje čitatelja vodi među povijesne ličnosti, velike diktatore, filozofe i umjetnike, likove Božanstvene komedije, ali i suvremenike… Ta bogata galerija omogućuje protagonistu da sagleda vlastiti život i smjesti ga u okvir tisućljetne povijesti židovskog naroda, ali i u pozadinu dvadesetog stoljeća koje je obilježilo njegovu egzistenciju i više no ikada se okomilo na najviše vrijednosti do kojih autor drži: ljubav i slobodu. Dijalog s umrlima, razmišljanje o povijesti, kritička analiza kaotične i raznolike stvarnosti zatvaraju se u oniričnoj viziji punoj poetičnosti: poetična je i cijela Pressburgerova proza, s mnoštvom bjelina koje navode na versifikatorski ritam i pozivaju na “neaktualno” čitanje, signalizirajući time književni projekt koji ide protiv struje dominantnih tendencija s početka ovoga tisućljeća.

Pereira tvrdi

Sun, 07 Sep 2025 07:34:27 +0000

Autor Antonio Tabucchi započinje opis svog romana Pereira tvrdi riječima: Pereira na portugalskom znači kruškovo drvo i, kao i sva druga imena voćki, prezime je židovskog podrijetla, baš kao što su u Italiji prezimena židovskog podrijetla imena gradova. Time sam želio iskazati počast narodu koji je ostavio dubok trag u portugalskom društvu i koji je u povijesti pretrpio velike nepravde. Ali još jedan razlog, ovaj put književne naravi, potaknuo me da odaberem to prezime: Eliotov mali intermeco pod naslovom What about Pereira? u kojem dvije prijateljice u razgovoru prizivaju tajanstvenog Portugalca po imenu Pereira o kojem se više ništa neće doznati. O svom Pereiri, međutim, polako sam doznao štošta… Ovo je početak objašnjenja jednog od najznačajnijih romana ovog talijanskog autora i stručnjaka za portugalsku književnost, koji je još od 2000.g. česti kandidat za Nobelovu nagadu za književnost. “Pereira tvrdi” roman je čija veličina, hipnotična snaga i uvjerljivost proizlaze iz nečega što čitatelju ostaje tajnom. Zaista je malo takvih knjiga. Nemoguće ju je raskopati, rastaviti ili razumno objasniti ono što je Antonio Tabucchi proizveo kao estetsku, umjetničku i intelektualnu činjenicu. Taj roman stoji kao inherentna pojava, mimo žanra u kojemu je napisan, mimo vremena kada je napisan i vremena o kojem govori, pa čak i mimo osobe autora. Pritom, “Pereira tvrdi da” neočekivana je, u današnjoj Europi vrlo aktualna, rasprava o slobodi tiska i o građanskim slobodama uopće… Ali ni to nije važno. Mogao je to biti roman i o nečemu desetom, mogao je Pereira biti apotekar. Važno je, nečuveno važno, što je Pereira jedan od arhe-tipova i arhe-likova, poput Fausta ili Petra Pana, nastao u vremenu kada se, pogrešno, moglo učiniti da su svi arhetipovi odavno definirani i tipizirani. Miljenko Jergović

Kuvajt

Sat, 09 Aug 2025 06:56:23 +0000

Kuvajt je malen dio onoga dijela svijeta koji se često naziva „kolijevkom civilizacije“. Nije točno poznato otkada je današnji Kuvajt nastanjen, ali zna se da ljudi tisućama godina nastanjuju ove prostore. Uglavnom je prihvaćeno mišljenje da je grad Kuvajt etabliran i sagrađen oko 1716. godine. Poznato je da je daleko u povijesti otok Failaka nasuprot Kuvajtu služio kao utočište ili stanište brojnim putnicima, trgovcima i vojskama. Čak su i postrojbe Aleksandra Makedonskog praćene trgovcima tadašnjega helenističkog civilizacijskog kruga na otoku uspostavile malu trgovačku postaju, o čemu svjedoče i arheološki nalazi. Pisati o ranoj povijesti Kuvajta teško je zbog nedostatka kvalitetnih izvora. Neki autori uspoređuju to s pisanjem rane srednjovjekovne povijesti u Europi. Kao nomadi Arapi su uglavnom imali usmenu kulturu koja se unutar zajednice prenosila s generacije na generaciju. Ono malo relevantnoga pisanog materijala razbacano je unutar velike količine nevažnih podataka u trgovačkim papirima Portugala, Nizozemske, Francuske i Velike Britanije, a počinje se pojavljivati od 17. stoljeća.

Bečki roman

baja — Thu, 17 Oct 2024 11:10:53 +0000

Bečki roman ili priča o slučaju doktora Pavla Marića – „Trovača iz Hirschendorfa“, mučna je i nimalo laskava studija srednjoeuropskog mentaliteta u kojoj, ponukan recentnim događajima iz vlastitog života, Dragan Velikić secira duboko upitne vrijednosti omiljenog mu mitema uglađenosti („umivene“) Mitteleurope. Filigranski satkan iz nekoliko različitih rakursa, roman rašomonski pripovijeda o odnosu pojedinca i društva te dosegu njegove slobode unutar rigidnosti državno-pravnog ustroja čiji nukleus čini obitelj. U detekciji posvemašnje nemoći ostvarivanja slobode unutar društva izraslog na humusu povijesne ostavštine koje, znakovito, do današnjeg dana nije službeno izvršilo denacifikaciju, s nezgodnim kontinuitetom političkih intriga i sklanjanja „drugih“ i „drugačijih“ u prostore logora i zatvorskih ćelija, preko mračnih podruma sve do samostanskih izbi i psihijatrijskih odjela, Bečki roman poput fino cizelirane gravure s uznemirujućim sadržajem otkriva drugu stranu portretnog medaljona. Uljuđeno lice otmjene dame Mitteleurope, čijom je plemenitom distancom pisac neskriveno udivljen, međutim, iza svoje reprezentativne slike praćene zamamnim mirisom vanilin-kiflica i marcipanskih kugli, u taktu dobro ugođenih valcera, bez milosti i „von oben“ i danas provodi svoju stožernu politiku obrane od svih potencijalno opasnih, nekonfekcijskih „drugosti. Paola Orlić

Emigrantska mantra

Thu, 11 Jul 2024 14:59:37 +0000

Emigrantska mantra knjiga je koja dolazi poslije svega, kao zbroj minusa i pluseva, uglavnom na štetu pluseva. Napisana kao svojevrstan post scriptum prvoj Čolićevoj knjizi Madrid, Granada ili bilo koji drugi grad, ona evocira mjesta i prostore, priziva sjećanja i osjećanja, premošćuje duboku provaliju između punokrvne, mladenačke radosti i gadosti koje su zadesile naše individualne živote ali i kolektivitet senzibiliteta zajedničkih, nelimitiranih stvarnih i projiciranih teritorija, identifikacijskih playlista i najšire zahvaćena umjetničkog backgrounda. Svega što je bezumlje primitivizma ranih devedesetih prošloga stoljeća nemilosrdno razaralo i poništavalo, s jasnom idejom da se famozni kotač povijesti samo silom može okrenuti unatrag. Nakon svih poraza, individualnih ali i “kolektivnih”, što god pod kolektivom podrazumijevali, beskrupuloznost nasilja osigurala je jednu jedinu pobjedu: nametnula je identitetski obrazac iz ropotarnice povijesti i u zaborav otjerala jednu od najbesmislenijih sentenci o “povijesti kao učiteljici života” koja ljudskog stvora ama baš ničemu nije uspjela naučiti. Ako kao rezultate učenja ne uzimamo podlost, pohlepu, pokvarenost, nasilje, krvoločno uništavanje drugoga istovrsnog stvora zbog nekog nacionalnog, rasnog, vjerskog ili ideološkog razloga proglašenog drukčijim, bezvrijednim, metom ili lovinim. Čolićeva knjiga govori o svemu tome, eruptivno, gotovo u dahu, kao mantra razočaranja i poraza koji su nas kao generaciju, kao desetine generacija, zadesile i tako obilježe naš fin de siecle kao tragičan kraj jednoga i nimalo svjetliji početak novog stoljeća, štoviše – milenija. (BČ)

Knjiga znanja : razgovori s velikim umovima našega vremena

Wed, 26 Jun 2024 07:13:26 +0000

Kamo sreće da danas raspolažemo najvažnijim snimkama razgovora s Andréom Gideom, Henryjem Jamesom, Marcelom Proustom, Waltom Whitmanom… Tako se pojavila ideja o interkulturnoj biblioteci koja bi za buduće naraštaje sačuvala razgovore s velikim umovima naše epohe, riječi su njemačkog antropologa i kulturologa Constantina von Barloewena, autora ovoga babilonskog projekta nazvanog Knjiga znanja, za čiju je realizaciju bilo potrebno gotovo deset godina. Adonis, Boutros Boutros-Ghali, Erwin Chargaff, Régis Debray, Carlos Fuentes, Nadine Gordimer, Stephen Jay Gould, Samuel Huntington, Philip Johnson, Leszek Kolakowski, Julia Kristeva, Claude Lévi-Strauss, Federico Mayor, Yehudi Menuhin, Czeslaw Milosz, Oscar Niemeyer, Amos Oz, Raimon Panikkar, Kardinal Paul Poupard, Ilya Prigogine, Arthur Schlesinger, Michel Serres, Wole Soyinka, Edward Teller, Tu Weiming, Paul Virilio i Elie Wiesel unutar ovih korica ostvaruju polilog, polifonijski multikulturni dijalog u kojemu se nižu i isprepleću razmišljanja o Kur´anu, arhitekturi, Ujedinjenim Narodima, Einsteinu, Auschwitzu, DNK, Don Quijoteu, cyber prostoru, konfucijanizmu, hidrogenskoj bombi, poeziji, Darwinu, zemljama Trećega svijeta, feminizmu, GMO hrani, utopiji…