Disput – Knjiga.hr

Progoni i umijeće pisanja

Sun, 12 Apr 2026 18:17:37 +0000

Sabrani ogledi njemačko-američkog filozofa i povjesničara političkog mišljenja, objavljeni unutar edicije Čari političkoga u nakladi Disputa, kapitalno su autorovo djelo koje se bavi odnosom filozofije i politike. Naime, osnovna je Straussova teza da su mnogi filozofi, osobito politički, na prijetnju progonima reagirali prikrivanjem svojih najkontroverznijih i najheterodoksnijih ideja, odnosno da su razvili suptilno umijeće pisanja, višeslojan tekst koji u površnom dijelu iznosi naučavanje koje u pitanje ne dovodi postojeću ćudorednost, dok se dubljim čitanjem otkriva pravi smisao. Ovim ogledima Strauss je izlažio, već općeprihvaćenu, metoda čitanja klasičnih tekstova, od Platona i Aristotela, preko Alfarabija, Majmonida i Marsilija Padovanskog, do Machiavellija, Spinoze, Hobbesa.

Vrt demokratskih delicija

Sun, 12 Apr 2026 18:17:04 +0000

Suvremeni je francuski politolog, sveučilišni profesor u Institutu za političke studije u Parizu i potpredsjednik Francuske udruge političkih znanosti nudi lucidnu analizu psihoemocionalne dimenzije političkog života, tj. simboličke dimenzije funkcioniranja demokracije. Djelo je posebno prevođano u tranzicijskim zemljama kao potrebna analiza koja omogućuje bolje razumjevanje zbiljskog funkcioniranja režima, toliko slavljenog a istodobno tako slabo poznatog, kao što je pluralistička demokracija. Nipošto nije slučajno da je ovo djelo već prevedeno u gotovo svim “tranzicijskim zemljama” (a također i na engleski i španjolski jezik), kao sjajna politologijska analiza koja omogućuje bolje razumijevanje zbiljskog funkcioniranja režima – toliko slavljenoga a tako malo poznatoga – kao što je politički režim pluralističke demokracije. Knjiga je udžbenik na Fakultetu političkih znanosti zagrebačkoga sveučilišta.

Mon, 05 Jan 2026 19:03:14 +0000

S engleskoga prevela Mia Pervan. Neutješan zbog smrti supruge Anne, Max Morden odluči otputovati u mjestašce na irskoj obali gdje je u djetinjstvu provodio ljeta. Kako naviru sjećanja, tako ga zahvaća prošlost u kojoj se skriva i rasplet njegove životne drame. No, prisjećanje je bolna terapija i traži velike žrtve. U meditativnim valovima nosi ga čas u vrijeme prije pedesetak godina kada se prvi put zaljubio i prijateljevao s lijepom i okrutnom Chloe te njezinim čudnim nijemim bratom Mylesom; čas u vrijeme kada je upoznao svoju Annu na londonskoj ludoj zabavi, oženio se tom bogatašicom koja mu je dala i ugodnost i smisao životu, da bi ga potom ostavila samoga nasukanog u vlastitim tjeskobama i nemoći; čas ga baci u sadašnjicu u kojoj pak nije sposoban ostvariti prisan odnos s kćeri ili napisati napokon tu knjigu o Bonnardu. Odveć osjetljiv, pronicav i ironičan, ali zapravo djetinjast i egocentričan, sklon čašici, nimalo sentimentalan prema sebi a ni prema drugima, Max je tako dojmljiv u svojoj vjerodostojnoj ljudskosti, da vam se čini kako ste zajedno s njim plivali u tom nesmiljenom moru, doživjeli prvo uzbuđenje puti, klečali pred samrtnom posteljom voljenog bića, samosažaljevali se i zapili u kakvoj birtiji bogu iza nogu… More je roman o ljubavi i njezinim raznim utjelovljenjima, o gubitku i žalu, o nesavršenosti i selektivnosti sjećanja. Kolika je moć sjećanja sadržana u riječima, toliko je i u oklijevanju, ponavljanju i tišini. Priča je životna i nemilosrdna, puna istinske ljudske nemoći pred ravnodušnošću svijeta. Irac John Banville, sa svojih je trinaest romana bio omiljeni pisac pisaca i tvrd orah za kritičare, dok je s četrnaestim, dobivši 2005. nagradu Booker koja je digla mnogo medijske prašine, stekao poklonike diljem svijeta i vratio vjeru u opstojnost istinske romaneskne forme kao one izvorno europske kreacije u kojoj se ogleda i sažima bit ljudskog života, čovjekova narav i sudbina. U maniri beckettovskog skeptičnog humora Banville strašću uma stvara mala, dovršena, izbrušena, uglačana remek djela.

Bijela noć ljubavi

Thu, 20 Nov 2025 18:31:39 +0000

Bijela noć ljubavi podulja je novela o besmrtnoj ljubavi i smrtnom životu. Napisan u piščevim poznim godinama, tekst je istodobno i autorefleksija o starenju, drama umjetnika kojemu su povijesni vrtlozi oduzeli jasno određen životni prostor, priča o životu kao teatru te o umjetnosti kao obliku življenja. Ostarjeli 85-godišnji kazališni redatelj svjetske slave, emigrant s europskoga Istoka, mora odstupiti od plana da napiše autobiografiju jer se, suočen s nezaustavljivim gubljenjem vida, može samo nijemo prisjećati svoje povijesti: djetinjstva u Rusiji, mladosti u Poljskoj, tri godine u ilegali od okupacije do Varšavskoga ustanka, razvoja karijere kazališnog redatelja u Londonu, scenskih prilagodbi Bijelih noći Dostojevskoga, svojih popravljanja Čehova… Autor pritom na majstorski način pokazuje starčeve strahove, njegova poniranja u sebe, distanciranja od stvarnosti, utapanja u uspomenama koje su jedini način da vlastitom životu ukrade ostatke izgubljenoga vremena. U takvu nespokoju na nagovor svoje polusestre i ujedno životne ljubavi i partnerice odlazi u Italiju glasovitom profesoru koji bi ga operacijom trebao spasiti od sljepila. Dane prije zahvata provodi u Veneciji ispisujući u mislima nijemu inventuru dugoga i stvaralački bogatog života obilježenog (zabranjenom) ljubavlju. Završetak je posve otvoren: čine ga dvije inačice epiloga. Riječ je o slojevitom djelu, istodobno tradicionalnoj monološkoj prozi i inovativnom kompozicijskom eksperimentu prepunom intertekstualnih varijacija na djela velikana poput Čehova, Dostojevskog i Manna, koji su svojim radovima utjecali na Herlinga-Grudzińskog. Ova kazališna priča, kako ju podnaslovljuje autor, događa se na slikovitoj pozadini zimske Venecije, najnevjerojatnijega grada, čije polagano raspadanje korespondira s junakovom zimom života. Savršen dekor za priču o ljubavi, smrti i umjetnosti na venecijanskim ulicama kojima promiču karnevalske maske. Gustaw Herling-Grudziński (Kielce, 1919 – Napulj, 2000), poljski je prozaist, esejist i novinar. Uz Gombrowicza i Miłosza najznačajnija je pojava poljske kulture u dijaspori. Rođen je u obitelji asimiliranih Židova. Na Varšavskom sveučilištu počeo je studirati književnost, no zbog rata je nakon dvije godine morao odustati. U jesen 1939. godine zajedno s prijateljima stvorio je podzemnu organizaciju Poljska narodna slobodarska akcija. Godinu dana kasnije uhitio ga je NKVD pod optužbom da je špijun. Dvije godine proveo je u sovjetskom logoru, nakon štrajka glađu bio je oslobođen te se potom priključio armiji generala Andersa. Nakon Drugog svjetskog rata postao je politički emigrant. Zajedno s Jerzyjem Giedroycem osnovao je časopis Kultura. Početkom 50-ih godina prošloga stoljeća radio je na Radiju Sloboda u Münchenu, a od 1955. živio je u Napulju. Autor je metafizičkih priča i alegorija, često s elementima krimića, na liniji Poea i Hawthornea. Kao najvažnije njegove knjige kritika ističe zapise o sovjetskom logoru Drugi svijet (Inny świat, 1951, s predgovorom Bertranda Russella) i Dnevnik pisan noću (Dziennik pisany nocą, 1973, 1980, 1984, 1989. i 1993), koji je vodio više od dva desetljeća. Najdojmljivijom njegovom novelom smatra se Bijela noć ljubavi (Biała noc miłości, 1999).

Familia Grande

Tue, 21 Oct 2025 17:59:00 +0000

Knjiga Familia Grande Camille Kouchner je šokantna memoarska priča koja detaljno opisuje slučaj incesta unutar njezine slavne pariške obitelji, koju je autorica detaljno razotkrila. Ova knjiga je nastala kao reakcija na otkriće pedofilije od strane njezina očuha, uglednog političkog analitičara Oliviera Duhamela, koji je zlostavljao njezina brata blizanca tijekom njihovih tinejdžerskih godina. Kouchner je opisala svoje djetinjstvo u obiteljskoj atmosferi koja je na površini izgledala savršeno, dok je ispod toga kuljala opasna tajna, koja je ostala skrivana gotovo dva desetljeća. Knjiga je izazvala veliku kontroverzu i potaknula javnu raspravu o seksualnom zlostavljanju i šutnji unutar visokih slojeva društva, a od njezine objave 2021. godine postala je izrazito utjecajna, pogotovo zato što je dosegla veliku čitanost i izazvala svjedočanstva mnogih ljudi sličnih iskustava. U djelu autorice iskreno, ali šturo i bez senzacionalizma, opisuje se osobna tragedija, obiteljske tajne i mogućnost terapijskog i društvenog suočavanja s takvim traumama. Knjiga Familia Grande tako predstavlja važno svjedočanstvo o zlostavljanju, ali i izaziva tema potrebne otvorenosti i pravde u društvu, te ističe važnost javnog suočavanja s osjetljivim temama koje često ostaju skrivene unutar najbližih krugova.

Slon

Tue, 21 Oct 2025 17:58:54 +0000

Knjiga Slon Sławomira Mrożeka je zbirka britkih i lucidnih kratkih priča napisane u duhu poetike apsurda, prvi put objavljena 1957. godine. Priče se bave temama praznovjerja, klasne strukture, birokratije, službenika i umjetnika, prikazujući izmišljene zločine i apsurdne oblike vlasti. Mrožek koristi grotesku i ironični humor kako bi kompromitirao progresivne i navodno znanstvene pristupe, često prikazujući apsurdnost uradaka birokratske moći. Njegov stil je izrazito karakterističan, s fenomenalnim jezičnim igricama i parodiranjem raznih stilova i društvenih konvencija. Slon je prepoznat kao jedno od karakterističnih djela Mrožeka koje pokazuje njegovu sposobnost da na oštar i satiričan način komentira društvo i ljudsku prirodu.

Užasna djeca

Tue, 16 Sep 2025 18:09:18 +0000

U kratkom romanu Užasna djeca (1929) Cocteau sažima sve svoje omiljene teme i opsesije – adolescentna dob, fascinacija anđeoskim likom, incest, smrt, fantastično i čudesno, kazališnost zatvorena prostora, zrcalo, onostranost, ceremonijalno ozračje, izoliranost, upućenost u tajne drugoga svijeta – i nastavlja probijati sve žanrovske granice, tako da djelo balansira između romana, pripovijesti i bajke u nekoj vrsti romaneskne poezije. Nastalo u svega mjesec dana, neki kažu samo 17, tijekom tretmana odvikavanja od droge za kojom je Cocteau posegnuo potresen smrću bliskoga prijatelja, ovo djelo spaja osobni očaj i beznađe s identičnim stanjem duha vremena između dva rata. Osim utjecajima kojima je Cocteau kao umjetnik bio snažno izložen 1920-ih, roman je i autobiografski obilježen. Kad mu je bilo devet godina, Cocteau je doživio očevo samoubojstvo, nakon kojeg je jednostavno odbijao odrasti. Tema smrti, tragičnost i žudnja za vječnim djetinjstvom izravno su prenesene iz toga ranog razdoblja života, kao i događaji u gimnaziji Condorcet gdje je zanesen svojim snovima pao na maturi, ali i upoznao Dargelosa, lijepog, ali opasnog anđela, simbol divljih poriva koji razaraju dušu, model muškarca koji ga je kao fantazma proganjao u životu, i kao konstanta ulazio u njegova djela. Upravo je taj lik, koji se kratko pojavljuje na početku i na kraju ovoga romana, pokretač svih zbivanja, onaj anđeo tame koji u sebi sjedinjuje neopisivu, ali hladnu ljepotu i paklenu narav, onaj koji od samog početka nastupa kao idealizirano biće obavijeno nadnaravnom svjetlošću. S njim započinje fatalni preokret, zatvaranje u kuću, u svoj svijet, u sobu koja djeluje više kao prostor mašte nego kao zbiljsko poprište radnje u kojoj se kao na pozornici može neprestano izvoditi tragikomedija vječnoga djetinjstva. Ta soba kao simbol afektivnoga stanja u kojem se brat i sestra stapaju u jedno biće, u kojem odlaze u drugi svijet, svijet snova i žudnji, u kojem mogu posve odbaciti zbilju, svijet odraslih utemeljen na racionalnom i logičnom mišljenju, istodobno je i simbol kobi koja se nadvila nad njima i neumoljivo ih vodi prema samouništenju.

Pravo i prava čovjeka

Tue, 16 Sep 2025 18:04:55 +0000

Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice. Uredna. Dvoji li itko ozbiljan da je ideja “prava čovjeka” regulativna ideja suvremenog čovjeka, temelj i obzor smislenosti njegove cjelokupne egzistencije? Zar se upravo njome ne legitimiraju svi slobodarski projekti našeg doba? Nije li ona simbol pobjede demokracije nad totalitarizmima u “kratkom” XX. stoljeću (1914.-1990.)? Svi su, danas, za. Nitko više ne može sebi dozvoliti da se u suvremenoj politici izjašnjava protiv “prava čovjeka”. No, je li to suglasje utemeljeno, osim na dobroj volji, i na valjanim razlozima, na primjerenom poimanju smisla i svrhe te pravnopolitičke ideje? Nije! – usuđuje se ustvrditi M. Villey (veliki francuski povjesničar prava i filozof prava, 1914.-1988.), kritički osporavajući smislenost ideje “prava Čovjeka”, univerzalnih prava čovjeka kao subjekta. Po njemu, sa stajališta strogoga pojmovnog određenja prava ta je ideja nepromišljena, irealna i ideologijska. U povijesti prava (koja je uvijek i povijest filozofije) primjeren pojam prava – u odnosu spram morala i politike – nalazimo samo u rimskome pravu i u nauku Aristotela i Tome Akvinskoga. Za stare je pravo označivalo neki odnos među ljudima, umijeće podjele dobara i vanjskih obveza koje se dodijeljuju svakom građaninu unutar neke političke skupine. Moderni fatalno brkaju pravo s moralom, subjektivne intencije morala s objektivnom logikom prava. Stoga zagovaraju ideju nekog univerzalnog prava, jednakog za sve, kao da je čovjek-subjekt jedini izvor i svrha prava. A takvoga prava, po definiciji, nema niti može biti. Sa stajališta prava, dakle, ideja “prava čovjeka” je ideologijski slogan moderne, koji pobuđuje velike ali lažne nade općeljudske emancipacije. Čari polemičke knjige Pravo i prava čovjeka u neotklonjivu su pozivu na intelektualno putovanje pojmovnim krajolicima klasične filozofije i prava, kojima nas sugestivno vodi M. Villey, a kojega se nitko ne može vratiti misaono neokrznut. Prijevod je instruktivnim pogovorom popratio Dragutin Lalović, urednik biblioteke.

Začuđena zemlja i oko nje

Tue, 16 Sep 2025 18:04:41 +0000

Napomena : knjiga je otpis iz javne knjižnice. Uredna. Igrokazi Sunčane Škrinjarić, objedinjeni pod naslovom Začuđena zemlja i oko nje, predstavljaju antologijski izbor njenih igrokaza za djecu – onih za živu scenu, lutkarskih te radioigara. Osnovna obilježja ovih dvadeset i šest scenskih tekstova jesu maštovitost, poetičnost, sceničnost i dijaloška razigranost. Autorica je dala bogatu paletu problema odraslih, djece i mladih u njihovim različitim međuljudskim/međugeneracijskim odnosima, tražeći najplemenitija, najhumanija rješenja. Igrokazi su tako i poticaj djetetu da samo istražuje svijet u kojem živi i da ga svojim stvaralaštvom obogati. Pred čitateljem se redaju igrokazi iz svijeta životinja, bilja, zamišljenih zemalja, puni bajkovitih likova, ali i priče o svakodnevnim, običnim ljudskim situacijama sa sugestivno opisanim psihama i karakterima… Među njima ima nekih koji su nastali dramatizacijama poznatih autoričinih pripovjedaka i slikovnica (“Pisac i princeza”, “Slikar u šumi”, “Kako sanjaju stvari”, “Plesna haljina žutog maslačka”, “Kaktus bajke”,…), dok većina igrokaza posebno apostrofira izuzetan doprinos Sunčane Škrinjarić afirmaciji dječje radioigre (“Perivoj od slame”, “Zeleni šešir”, “Čovjek koji je postao gljiva”, “Sestre”, “Novi stanari”,…). Budući da je jezik Sunčane Škrinjarić izuzetno bogat i lijep, maštovitim scenskim pristupom svaki od tih tekstova može se ostvariti i na živoj odnosno lutkarskoj sceni kao predstava, jer svi oni pružaju atmosferu punu poezije te rječnik izuzetnih metafora. Dramsko tkivo zbirke “Začuđena zemlja i oko nje” predstavlja neospornu književnu vrijednost, koja kao zanimljiva i raznovrsna dramska panorama edukativnog i umjetničkog značaja obogaćuje i oplemenjuje deficitarni žanr naše dječje, dramske i dramsko-scenske književnosti i umjetnosti. Knjiga je majstorski obogaćena mnoštvom likovnih interpretacija, crno-bijelih i u boji, Ivice Antolčića, a popraćena je i instruktivnim predgovorom Sanje Lovrenčić.

Sveta knjiga vukodlaka

Thu, 11 Sep 2025 06:16:02 +0000

Viktor Olegovič Pelevin uzorni je proizvod ruske književnosti kraja XX. i početka XXI. stoljeća. Rođen je 22. studenog 1962. godine u Moskvi. Tih dana mediji su, kao što je poznato, prvi put spomenuli PC, Engleska i Francuska dogovorile su zajednički projekt razvijanja super-zrakoplova Concorde, u Njemačkoj je izbila neugodna afera Spiegel, a Nobelovu nagradu za književnost dobio je John Steinbeck. Sve bi to bilo malo važno da upravo spomenute teme nisu strastveno zasjele u Viktorovu stvaralaštvu: politika, mediji, literatura, grandiozni sovjetski blef, američka potrošačka groznica, nezaustavljivi tehnološki progres i čovječanstvo koje trune negdje u Svemiru. Niti nova Pelevinova knjiga Sveta knjiga vukodlaka (Svjaščennaja kniga oborotnja, 2005) nije mogla bez politike, medijskih manipulacija i cmizdrenja nad naivnom ruskom dušom, međutim autor nije potonuo u zatupljujuću šablonu, kako je to prognozirala iznervirana akademska kritika, nego je, baš naprotiv, napravio “knjigu za svaku kuću”, lijep, čitljiv i poučan roman u kojemu je usput raskrinkao i strašne “majstore tranzicije”. Središnja tema je atraktivna, čak planetarno zanimljiva: vampirizam u Rusiji! Junakinja je “stara lija”, koja se bavi prostitucijom u luksuznom moskovskom hotelu Nacional. Ime joj je A Huli i u ljudskom obličju ordinira preko http://www-kurve.ru. Zaplet nastaje kad lukava ljepotica-vampirica sretne prekaljenog obavještajnog vuka Sašu Serog! Između njih plane nevjerojatna vučje-lisičja ljubav i… čitatelj se nehotice zapita hoće li poslije smaknutih maski svijet napokon postati drukčiji? Pelevina su tajne krvopijenja mučile u svim djelima koje je dosad napisao i sad je u prilici objasniti kako je sve zapravo jednostavno, vrlo jednostavno… Viktor Pelevin, inženjer po zanimanju, autor je “svete” knjige ruskoga postmodernizma, romana Čapajev i Pustota (1996) te popularnih djela koja su osvojila i našu publiku – Generation P (prev. 2001), Omon Ra (prev. 2003), Vijesti iz Nepala (prev. 2005), Kaciga užasa (prev. 2005) i Dijalektika prijelaznog perioda (prev. 2006).