Željko Ivanjek – Knjiga.hr

Ljeto za tri godišnja doba : kronika ljetovanja 1966–1996

Tue, 14 Apr 2026 18:41:31 +0000

Kronika ljetovanja kroz tri desetljeća – od 1966. do 1996. – ispisana je kao osobna i kulturna memorija jednoga vremena. Autor, poznati hrvatski književnik, esejist i kroničar zagrebačkog i šireg društvenog života, promatra ljeto ne samo kao godišnje doba nego kao prostor slobode, promjene i intimnog bilježenja protoka godina. Kroz zapise o putovanjima, obali, svakodnevici i susretima, isprepliću se privatna sjećanja i širi društveni kontekst, od kasnog socijalizma do poratnih devedesetih. Knjiga će privući čitatelje koji vole memoarsku prozu, suptilna opažanja i atmosferu mediteranskih ljeta, ali i one koje zanima kako se osobna povijest pretače u kroniku jedne epohe.

350.332 udarca

Fri, 29 Jul 2022 17:52:58 +0000

Skriveni pod krinkom naizgled nemilosrdnog naslova, Ivanjekovi intimistički zapisi o sudbinama običnih ljudi u žrvnju modernog života zapravo su prava oda ljudskosti koja u romantičarskoj maniri kulminira pričom Pismo gospođi van Dyck, zasigurno jednom od najboljih hrvatskih novela u posljednjih nekoliko desetljeća.

Dječak za zatvor

Fri, 15 Apr 2022 11:14:34 +0000

Apokrifna ispovijed. Dječak za zatvor pripovijest je o jednom samotnom odrastanju na zagrebačkoj Trešnjevci. Dječak Žiža – rođen sredinom 1950-ih – dijete je rastavljenih roditelja i živi s ocem, bakom i djedom, a potom i s maćehom. On uporište prvo nalazi u novoj obitelji, potom u crkvi, kao ministrant, i naposljetku u književnosti i kazalištu, najprije kao član školske recitatorsko-literarne sekcije, a kasnije i u druženju s poznatim piscima Cesarićem i Lovrakom. „Nestvarni“ vršnjaci i susjedi, jednako kao i „stvarni“ pisci, obilježit će Žižino sazrijevanje, no odlučujući moment dogodit će se 1971., kad Žiža bude priveden na demonstracijama. Dječak za zatvor, ispovjedni roman Željka Ivanjeka (1954.), sastavljen je od piščevih sjećanja i fragmenata koje je doznao od svojih bližnjih ili ih naprosto zamislio. Otuda u romanu dvije inačice pripovjedačeva imena i dva pripovjedača, što potiče sumnju da su biografske ili izmišljene priče možda vjernije od autobiografske.

Staljingrad

Fri, 10 Jul 2020 18:06:58 +0000

Željko Ivanjek, upisan u književnost kao briljantni pjesnik i esejist, napisao je zapanjujući roman o hrvatskoj condition humaine, stanju ljudskom. Pred čitaocima je velika i uzbudljiva priča koja se nastavlja na najveće hrvatske romane dvadestog stoljeća. U književnosti se Ivanjek javio kao adolescent – »Wunderkind«. Hvala Bogu bio je prepoznat i dobio stipendiju da bi omirisao svijet i vidio kakva se tamo književnost piše, što se čita i naposlijetku čemu i kako sve to služi oblikovanju književnog života. Otišao je kao otkriće zagrebačkog »Foruma« i školovao se u Kaliforniji i Michiganu gdje je obuzet radoznalošću svog bića studirao hindi, sanskrt, pali i komparativnu književnost… Tako je upoznao postmodernu književnost na njenim američkim izvorima, ali to ga nije lišilo obveze da temeljito pročita npr. Flauberta, onog autora koji je napisao Bouvarda i Pecucheta i njegov fascinantan rječnik »Otrcanih (općih) ideja«. Učio je fanatički jer je znao da je to književnost postmoderne (a meni se čini da je on njezin najkompleksniji predstavnik u nas). Čitao je u trenutku njihova izlaska knjige Barthelmea i Bartha i to u okvirima književno društvene situacije iz koje su nastajale. U njima se svašta spominjalo kao usput, a ipak baš to upitno SVE bilo je neizmjerno važno. To pokazuje na primjeru likovnjaka Warhola. Nisu ga fascinirali ali je namah shvatio da sve to obitava na rubu postojeće i nove umjetnosti i književnosti. Mitologija, kao i simboli brzo su se mijenjali ali su uza sve to ostajali simboli i kao takvi nenametljivo funkcionirali. Izuzetno je zamijenjeno prosječnim. To je ilustrirao Warhol koje kako se pokazalo ne žive u antagonizmu, nego u sretnoj simbiozi nekoliko mogućih načina pisanja i u okvirima običaja nekoliko socijalnih stratuma…

Pohvala zaboravu

Sat, 04 Jul 2020 00:05:08 +0000

Pohvala zaboravu, knjiga odabranih članaka i eseja Željka Ivanjeka (Zagreb, 1954.), pršti od samo naoko različitih motivacijskih izvira, ali utječe se jednom, domišljenom i, rekli bismo, nabujalom repertoaru teksta. Sačinjena od autorovih gotovo intimističnih sjećanja i akribičnih unutarnjih čitanja nekih kanoniziranih mjesta literature, ona je pustolovni križanac u kojem se pošteno gombaju Fasbbinder i Sever, Joyce i Krleža, Defoe i Poe, a da čitatelja i dalje zanima kako je, primjerice, mačka »pobjegla« iz Crvenkapice ili kako se društveno prokletstvo likova u prošlo-stoljetnoj američkoj prozi pretvara u njihovo književno prokletstvo, jednako kao i to što još ima reći Tadijanović ili kako je Byron pjevao Istok.

Knjiga pingvina

Thu, 20 Jun 2019 00:26:34 +0000

U sjeni južnog medvjeda

Sun, 16 Jun 2019 17:02:30 +0000

Roman u tri čina s rječnikom.

Vunderkindova smrt

Sat, 15 Jun 2019 14:14:50 +0000

Antologija američke kratke priče

Mon, 10 Jun 2019 22:08:45 +0000

Mali rječnik romantizma

Wed, 05 Jun 2019 10:32:37 +0000