Tea Benčić Rimay – Knjiga.hr

Um na mjesec putuje: Ogledi o suvremenoj hrvatskoj poeziji i prozi

Tue, 28 Feb 2023 12:07:22 +0000

Um na mjesec putuje«, izvadak je iz pjesme »Ćuk« Tina Ujevića, ali i smjernica analitičkom pristupu poetičkim esejima kojima autorica uspostavlja vrijednosne kriterije najosjetljivijeg razdoblja hrvatske poezije, proze i esejistike. Tea Benčić Rimay rođena je u Sisku 6. 12. 1956,; na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala 1980. studijske grupe jugoslavenski jezici i književnost (kroatistika) i komparativnu književnost; magistrirala 1987. radom »Semantika i izvori filozofijske dimenzije u poeziji Slavka Mihalića«; doktorirala na istom fakultetu 1998. disertacijom »Pjesma u prozi«. Zaposlena je kao docent na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji (Hrvatski jezik, Uvod u književnost, Stilistika). Članica je PEN-a od 2001., a od 2003. Hrvatskog društva pisaca. Do sad je objavila: »Zidovi i zvijezde« (Semantička suglasja Slavka Mihalića,1997.), »Pjesma u prozi« (1998.), »Čuvari književnog nasljeđa« (1999.), »Pjesme u prozoru« (2000.), »Reci mi kakav ti je svijet, reći ću ti kakav si pjesnik« (2002.), »Sipine kosti« (2003.), »I bude šuma« (mala studija poezije žena, 2005.), »Sipine osti« (2005.). Priredila je (izbor i predgovor) knjigu pjesama Dobriše Cesarića (1997.), Slavka Mihalića (1999.), Pjesme u prozi Tina Ujevića (2001.), Sabrane pjesme Dore Pfanove (2001.), Izabrane pjesme: Nikole Milićevića (1998.), Dražena Katunarića (1999.), Romea Mihaljevića (2002.), Božice Jelušić (2002.), Zvonimira Mrkonjića (pogovor izabranim pjesmama »Maslina u čistopisu« 2004.; predgovor zbirci »Sonet sonetom« 2005.)

Pola stoljeća poezije Slavka Mihalića

Tue, 28 Feb 2023 12:07:18 +0000

Mihalić je pjesnik koji uči nadgradnji same poezije tajnom stilizacijom neočekivanih postupaka: kad nam se čini da se pjesma rasprostire u emotivnom, on je sužava u razumsko, kada nas vodi da pratimo priču, dokida je, presijeca jakim metaforičkim slikama. Upravo je Mihalić mnogima pokazivao novi pjesnički put i onda kada se činilo da su sve riječi smrvljene i da će sutra govor izumrijeti. Njegova poezija često je uspostavljala red u pjesničkom neredu, pokazivala mogućnost cjelovitog doživljaja moderne i postmoderne lirike, ali tako da pjesnik nikada ne odustaje od ijepote i snage pjesničkog izrijeka, ne dopušta da se svijet na njega sruši, te uvijek stigne otvoriti ili pak zatvoriti neka nova-stara vrata. Bez obzira na mnoštvo ispisanih kritika o Mihalićevoj poeziji, a s obzirom na njegovu razvojnu i rastuću poetiku, o Mihaliću tek treba početi pisati. To je polazna točka ove vrijedne, zaokružene i zanimljive knjige Tee Benčić Rimay. Pedeset godina života poezije najlucidnijeg hrvatskog pjesnika Slavka Mihalića pokušava se tematizirati u pet poglavlja: iscrpnom i literariziranom bibliografijom pjesnika, antologijskim akronološkim izborom od sto pjesama, najvažnijim pregledom kritika ove poezije od početaka njena stvaranja do danas, te autorskom interpretacijom koja obuhvaća srž Mihalićeve poetike; esejističku analizu jedne pjesme; slijed izdvojenih pojedinačnih zbirki; a posebno se analitički odnosi prema ritmu Mihaićeva besjedovna stiha, kao i izdvojenom opusu njegovih pjesama u prozi. Sadržaj: Bibliografija 100 pjesam Slavka Mihalića Kritike, recenzije, osvrti Interpretacije

Danijel

Sun, 26 Jun 2022 18:56:47 +0000

Sipine osti

Mon, 20 Jun 2022 10:17:11 +0000

Pjesme u prozoru

Tue, 28 Dec 2021 19:10:56 +0000

Lude i mudre djevice

Wed, 21 Oct 2020 18:18:49 +0000

Antologija pjesama u prozi od Ujevića do naših dana Hrvatsko pjesništvo dvadesetog stoljeća doživljavalo je različite teorijske i metodološke pristupe, razvrstavanja, antologiziranja, analiziranja, tumačenja i vrednovanja. Pokazalo se kako je izdvajanje pravih vrijednosti uvijek podložno vremenu, književnoj povijesti koja nastoji sačuvati i zabilježiti umjetnički nesporna djela u širem književnom kontekstu, baš kao i književnoj teoriji koja svojom klasifikacijom književnih rodova i vrsta bilježi važne promjene, ponekad u nas ne i sasvim uočljive i dovoljno naglašene. Stoga je upravo neophodno proučavati hrvatsku književnost u europskom kontekstu, ne samo kao bitnom orijentiru za naše prilike, već i zbog mogućnosti usporedbe koja će u svakom slučaju doprinijeti sustavnijoj povijesti, teoriji i kritici. Komparacijom s europskom i svjetskom književnom scenom, nekim neočekivanim i naglim promjenama, jednostavnije je i u hrvatskoj poeziji odvajati trivijalno i trendovsko od literarnog i vrijednog, uočiti neke nelogične promjene kriterija, neujednačena vrednovanja, a posebno posljednjeg desetljeća sagledati svojevrsno ponižavanje i omalovažavanje jedinstvenoga roda koji je oduvijek postavljao najviše zahtjeve samom jeziku, njegovoj ljepoti i čistoći, bogatstvu i slojevitosti…