Milana Vlaović – Knjiga.hr

Zašto te zovu Srna

Mon, 05 Jan 2026 19:06:07 +0000

Po osobnom priznanju, Darijo Srna cijeloga se života samo želio dopasti ljudima. I u tome je bio – i ostao! – veoma uspješan. U Hrvatskoj i Ukrajini danas uživa u statusu nogometnog besmrtnika, iako njegovo hrvatstvo i ukrajinstvo nije pitanje krvi i nasljeđa, nego slobodnog izbora zbog kojeg je oduvijek plaćao visoku cijenu. Zašto te zovu Srna priča je o jednom životu zbijenom između dva rata, o ranjivom dječaku koji je to ostao i u zrelim godinama, kojemu se povijest uporno vraća i od koje stalno pokušava pobjeći, storija koja obilato i s lakoćom nadmašuje sve naoko slične ispovijedi slavnih sportaša. Darijo Srna ispričao ju je uz pomoć Milane Vlaović. Znate ono kad se dvoje velikih igrača razumiju isprve i bez puno kompliciranja? E takav je to tandem fantazista iz veznog reda koji spaja nogomet i književnost. Ivica Ivanišević Darijo Srna fenomenalan je čovjek, veseljak i uvijek spreman pomoći drugima. Od prvoga dana kad sam došao u reprezentaciju, uzeo me je pod svoje. Prošli smo dosta toga kao suigrači i uvijek sam se mogao pouzdati u njega kao kapetana. O njemu mogu reći samo sve najbolje i kao o čovjeku i kao o sportašu. Moj prijatelj. Luka Modrić Darijo Srna jednako je iskren i strastven u ovoj knjizi kao što je i u životu. Aleksander Čeferin, predsjednik UEFA-e Ovo je knjiga o Dariju Srni – velikom kapetanu, velikom igraču i predivnoj osobi. Darijo je prošao dug i lijep put s timom postavši srce, simbol i živuća legenda Šahtara. Rinat Ahmetov, predsjednik FK Šahtara

Rašeljka i druge žene

Mon, 21 Aug 2023 18:53:13 +0000

Blato

baja — Thu, 14 Nov 2019 23:57:38 +0000

Gradić u provinciji, u kojem se svi međusobno znaju i svakome se zna njegova unaprijed zadana i od okoline određena mjera, poprište je ove priče. Njezini likovi nemaju u sebi ništa herojsko, nema u njima ni velike tragike, niti ih je usud obilježio iznimnim sudbinama. Te žene i ti muškarci nisu ni do kraja dobri, ni sasvim zli. Većinu njih kao da smo nekada upoznali, ili smo ih samo vidjeli kako stoje pokraj magistrale, u onim nikad dovršenim čekaonicama od betonskih bloketa, i čekaju autobus. Blato je priča o tim ljudima… Milana Vlaović, kao ni njezini likovi ili svijet iz kojega su nastali, nema problema s razlogom za priču, iako ona ne počinje s nekim velikim povodom, niti će se dotaći mondenih društvenih fenomena, ni tema koje su na bilo koji način u trendu. Posve starinski i obično, kao u neka mirnodopska vremena prije tabloida i tranzicije u demokraciju, odvija se njezina stvarnost i protječe vrijeme, ispunjeno malim mjesnim zlobama i ogovaranjima, obiteljskim intrigama i nedopuštenim ljubavima, koje će zatim biti savršen materijal za gradska šaputanja i ogovaranja, a možda i za mit i legendu koja će nadživjeti aktere priče. Milana Vlaović (…) je napisala priču koja ponajprije sliči na neku dobru staru američku televizijsku seriju, u kojoj bi nam u dvadesetak epizoda ekranom prošao cijeli jedan provincijski gradić. Mjesto u kojem ne bismo poželjeli živjeti, a ne bismo ni pobjegli iz njega. Dakle, baš takvo u kakvom nas je često život i zadesio. (Iz pogovora Miljenka Jergovića)

Glad

Wed, 19 Jun 2019 04:44:34 +0000

Bomboni od meda

Sat, 15 Jun 2019 22:20:51 +0000

Priča protječe kao da joj je moto onaj stih Elvisa J. Kurtovicha: „nosila je ljepotu k’o prokletstvo. Marta je rođena da bude obična otočka žena, koja će svoj vijek proživjeti uredno – stasati, udati se, raditi u polju, ići u crkvu, nositi udovičku crninu – onako kako su to činile tolike druge, prije i poslije nje. Ali u njoj je bilo nečega što joj nije dalo… Oko Marte događala se povijest, veliki događaji dvadesetog stoljeća, i rat, a ona se fatalno i krvavo zaljubljivala, živeći svoju sudbinu, koja je na kraju toliko nalik sudbini našega vijeka. O Marti pričaju oni koji su došli nakon nje, pa skupljaju ono što je ostalo. A nije, zapravo, ostalo ništa. Iza čovjekove sudbine ne ostaje ništa. Milana Vlaović ovim se romanom potvrdila kao vrlo dobra pripovjedačica koja pritom pripovijeda o onome što je dugo ostajalo izvan glavnoga tijeka hrvatske književnosti. Dok je u svom prvom romanu Blato pričala je o hrvatskoj provinciji, malo pred ratove iz devedesetih, u Bombonima od meda priča o ženi koja je u najgora doba, usred velikog svjetskog rata, pošla, vođena svojim ljubavima, s otoka u svijet. Priče o ženama s ruba i iz provincije, priče su o zemlji i o vremenu.