Matko Sršen – Knjiga.hr

Edip multiplex

Mon, 03 Mar 2025 19:00:26 +0000

Grčke figure Edip multiplex (Grčke figure) kompleksna je i dugo rađena zbirka poezije s više nego antologijskim pogovorom Hrvoja Pejakovića.

Rokaška Kraljevina

Wed, 17 Jan 2024 18:47:50 +0000

Rokaška Kraljevina dječja je država koju su osnovali mali stanovnici četvrti Izaroka dubrovačkog Starog Grada polovicom pedesetih godina prošloga stoljeća. Oni nisu ni molnarovski požrtvovni, niti goldingovski surovi; oni su samo djeca pritisnuta začudnim ograničenjima i prilikama svoga vremena te stalno željna igre. Stari Grad i njegove zidine savršena su pozornica za njihovu danonoćnu predstavu, ali i njihov raison d’etat. Rokaška Kraljevina dječja je država koju su osnovali mali stanovnici četvrti Izaroka dubrovačkog Starog Grada polovicom pedesetih godina prošloga stoljeća. Oni nisu ni molnarovski požrtvovni, niti goldingovski surovi; oni su samo djeca pritisnuta začudnim ograničenjima i prilikama svoga vremena te stalno željna igre. Stari Grad i njegove zidine savršena su pozornica za njihovu danonoćnu predstavu, ali i njihov raison d`etat. Rokaška kraljevina ipak nije dječja knjiga, već prije ratni roman.Neobičan u svojoj vrsti, ali ipak ratni, u kojem mali Rokaši ratuju s velikim cajima, pripadnicima Narodne milicije. S jedne strane odrasli, naoružani pištoljima i pendrecima, a s druge djeca koja su svoje „kraljevske vještine“ stekla statirajući u „Hamletu“ na Lovrijencu i u drugim dubrovačkim predstavama, oboružana maštom što prelazi sve društvene okvire.

Komedije na dubrovačku

Wed, 12 Apr 2023 17:36:57 +0000

Komedije na dubrovačku Matka Sršena djelo su suvremenog autora koji se – istodobno kao pisac, redatelj i znanstvenik – desetljećima sustavno bavi Dubrovnikom. Već letimičan uvid u knjigu razvidno razjašnjuje izuzetno slojevitu i kompleksnu suodnosnost iz koje se nadaje naslovna sintagma biblioteke u kojoj izlazi ova knjiga: Suvremenost i baština. Baština se upečatljivo i nadasve poučno zrcali u autorovu nastojanju da čitateljstvu trajno uprisutni nekoliko inačica dubrovačkog jezičnog idioma u rasponu od Držićeva doba do naših dana. Jezik ovdje fungira kao literarnom proćućenošću protkana ovojnica koja ovako pojmljenu baštinu štiti od ubojitosti zaborava. Širok spektar tema koje se obrađuju u ovim komedijama seže od patinaste prošlosti starog do opore sadašnjosti današnjeg Dubrovnika, čime se netom spomenuta suodnosnost baštine i suvremenosti nepretenciozno izdiže na razinu svojevrsne aktualnosti koja će se u vezi s ovom knjigom obnavljati pri svakom osmišljenijem pokušaju literarnog i znanstvenog bavljenja dubrovačkim temama. Iz Predgovora – Sead Muhamedagić

Hamletom protiv minotaura

Mon, 22 Aug 2022 18:39:28 +0000

Vratimo se sad oblikovanju tog drukčijeg života, života na pozornici i stvaranju drugog svijeta, svijeta scene, Hamlet-svijeta u našem primjeru. Ostavio sam vas u mraku kuće kazališne režije gdje je vaš redateljski duh u strahu vikao: Bože, kako ću to izrežirati?! U početku redateljske pripreme kuća kazališne režije nije tek prispodoba ili slikovita metafora – istina je; tamo je svaki redatelj u mraku i u strahu. Štoviše, to je pravi Minotaurov labirint u kojem čudovište s ljudskim tijelom i glavom bika uništava atenske mladiće i djevojke koji su mu privedeni. Sjetite se na trenutak mitološke priče! Nije vaša uloga da budete žrtve; redatelj mora biti Tezej koji se dobrovoljno prijavio kao sudionik te inače smrtonosne pustolovine – pobijedit će čudovište i naći siguran put iz labirinta, makar to bio i tekst Shakespeareova Hamleta. Prispodoba Minotaurova labirinta kao temelja kuće kazališne režije krije u sebi dublju poruku o samoj naravi dramske režije: režija je igra koja se kao i svaka prava pustolovina uvijek igra na život i smrt i gotovo da mi nedostaje riječi kojima bih vam dovoljno naglasio važnost i značaj upravo te, kazališnoj javnosti oduvijek skrivene, nepoznate poruke. Cehovski obilježen kao redatelj, a profesionalno zaposlen kao nastavnik kazališne režije, Matko Sršen je neosporno značajan i kao književnik, kao pisac koji se ogledao i dokazao u nizu žanrova. Objavljujući već punih pola stoljeća, ponajmanje je nastojao zauzeti mjesto u nekom žanrovskom rezervatu, a još manje je pripadao nekoj naraštajnoj grupaciji ili određenom, jednosmjernom pravcu ili poetološkom rukavcu. Povremeno se javljao stihovima i prozama, kritikama i polemikama, esejima i studijama, dramama i komedijama u raznim publikacijama, ali je u korice dosad stavio, u knjigama okupio samo manji dio svoje obilne spisateljske produkcije (…)

Nagovor na filozofiju

Thu, 19 Nov 2020 20:38:50 +0000

Slavni njemački filozof Georg Wilhelm Friedrich Hegel često je zalazio k svom postolaru, jednako kao što je i antički Sokrat sate i dane provodio u postolarskoj radnji filozofirajući s obućarom Simonom. I dok je Simon ušao u povijest filozofije zapisujući svoje razgovore sa Sokratom, koji su – nažalost– izgubljeni, dotle Hegelov postolar nije ostavio za sobom ništa. Poznato je da su mnoga Hegelova djela poput Fenomenologije duha i Estetike nastala na osnovi predavanja koja je uvaženi i vrlo česti posjetilac postolarske radnje držao na fakultetu. Manje su u Hegelovim djelima uočljivi razgovori s postolarom, makar ih ipak ima. Tako se na jednom mjestu u Fenomenologiji uvaženi posjetilac postolarske radnje žali kako u pogledu svih umjetnosti, znanosti i zanata vlada uvjerenje da se onaj koji se njima želi baviti mora dugo i postupno učiti, dok jedino o filozofiji vlada predrasuda da je svatko u stanju filozofirati i ocjenjivati vrijednost neke filozofije po mjerilima koja za to posjeduje u svom prirodnom umu! A svatko priznaje, žali se dalje Hegel, da nije u stanju napraviti cipele premda ima i oči i ruke i može nabaviti i kožu i alat, kao da mjerilo za cipelu ne posjeduje u svome stopalu! Aluzija na filozofske okršaje u onoj toploj postolarskoj radnji na pola puta izmeđµ kuće i fakulteta više je nego očita. Prava je šteta što ni veliki Hegel nije posebno zapisivao te Male razgovore s postolarom – danas bi, zacijelo, bili čitaniji od Fenomenologije. Nagovor na filozofiju pokušaj je ponovnog promišljanja takvih u filozofiji izgubljenih dijaloga izmeđµ filozofa i Nefilozofa oko temeljnih vrijednosti filozofiranja, što ih sama filozofija, od Sokrata preko Hegela pa sve do današnjih dana, tek ovlaš subsumira figurom postolara ili izravnije, u Platona i, naročito, Aristotela (Protreptikos) – figurom vladara. Matko Sršen, redatelj i dramski pisac, predaje kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti sveučilišta u Zagrebu. U njegovim radovima, bilo da je riječ o poeziji (Filozofska glazba), drami (Ifigenija), eseju (Nagovor na filozofiju) ili samoj kazališnoj režiji (Dostojevski: Braća Karamazovi) uočljiva je tendencija da se o eminentno filozofijskim pitanjima raspravlja u ambijentu običnog i svakom čovjeku pristupačnog diskursa.

Ljudi s greškom

Sun, 11 Oct 2020 21:45:29 +0000

Svijet je to manjkavih, nerijetko sebičnih, strastvenih junaka, vođenih i ustrajnih u svojim nagonima; kako onim ljubavnim, tako i onim intelektualnima. Svijet je to tragičnih, često bolno usamljenih pojedinaca u kojem se humoristične zgode izmjenjuju s duboko potresnima, a tradicionalno pripovijedanje brzo zađe u postmodernističku igru u kojoj se brišu granice sna i jave kao u kakvoj duboko dojmljivoj drami koja vrijedi za sva vremena i sva podneblja. Možda je tomu tako upravo zbog toga što je u osnovi svih priča Matka Sršena ljubav prema kazalištu, filozofiji i umjetnosti, prozno istraživanje pitanja koja sa sobom povlače, posebice onog temeljnog – što je to što nas čini čovjekom. Odnosno, kako to sam u jednoj od svojih priča napominje: „Umjetnost sliči životu, a život katkada umjetnosti. Ali oboje, i život i umjetnost, tek su blijede kopije Shakespeareova djela. Ipak, i u životu postoje jasni, šekspirski trenuci…“