Dubravko Škiljan – Knjiga.hr

Vježbe iz semantike ljubavi

Fri, 11 Jul 2025 18:32:45 +0000

Iz Prologa: Cijelo je ovo ispitivanje unaprijed bilo osuđeno na neuspjeh, ili se bar za njegove rezultate moglo sa sigurnošću pretpostaviti da će biti dvojbeni. Naime, sama ideja da se ljubavna lirika, vjerojatno jedan od najistančanijih jezičnih iskaza i svakako najdublje uvjetovan ne samo pjesnikovom ličnom anamnezom nego i njegovim uvijek sasvim specifičnim poimanjem jezika, podvrgne lingvističkoj analizi, koja – u težnji da dosegne (nerijetko lažnu) znanstvenu objektivnost – u predmet svojeg istraživanja nužno unosi redukciju (a modeli u semantici posebno su reducirani), dakle ideja da se neposredno suoče golema sloboda poetskog iskazivanja i namjerna limitiranost instrumentarija kojim se pristupa tom iskazivanju, ili, jednostavnije rečeno, namjera da se neograničeni prostori poezije zatvore u granice znanstvenog diskursa, sadržavala je u sebi nešto gotovo skaredno. Uz to, i konkretni okvir zadatka bio je sjedne strane odviše ambiciozan, a s druge je strane pružao premalo jezičnog materijala bilo za kakve čvršće zaključke: trebalo je na deset odabranih ljubavnih pjesama desetero različitih autora, na deset raznih jezika i iz deset različitih razdoblja, istražiti kako se na semantičkoj razini oblikuju jezični iskazi ljubavi.

Opuscula philologica

Sat, 01 Mar 2025 13:12:31 +0000

Rimski cvjetovi (prepjevi)

Sat, 01 Mar 2025 13:12:27 +0000

Jezična politika

Sun, 08 May 2022 08:46:30 +0000

Grčka lirika

Thu, 28 Jan 2021 19:50:46 +0000

Prepjevi.

Govor realnosti i realnost jezika

Fri, 06 Mar 2020 04:31:44 +0000

U pozadini znaka

Fri, 06 Mar 2020 04:10:44 +0000

Biblioteka Suvremena misao

Pogled u lingvistiku

Sat, 25 Jan 2020 19:45:23 +0000

Javni jezik

Thu, 16 Jan 2020 02:24:20 +0000

Govor nacije : Jezik, nacija, Hrvati

Wed, 15 Jan 2020 03:03:37 +0000

Dubravko Škiljan je rođen 1949. g. u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu 1972. g. diplomirao opću lingvistiku i klasičnu filologiju, 1974. g. magistrirao iz područja arheologije, a 1976. g. obranio doktorat iz lingvistike. Od 1972. g. radio je kao profesor latinskog i grčkog na osnovnim i srednjim školama, a od 1977. g., najprije kao asistent, a zatim kao docent (1977), izvanredni profesor (1981) i redovni profesor (1986), na Odsjeku za opću lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 1996. g. redovni je profesor lingvistike i semiologije na Institutum Stu-diorum Humanitatis u Ljubljani. O knjizi – GOVOR NACIJE – Jezik, nacija, Hrvati Hrvati govore hrvatski. Teško je i zamisliti, čini se, rečenicu koja bi sadržavala u sebi banalniju tvrdnju. Njezina je trivijalnost vidljiva na nekoliko različitih nivoa: s jedne strane, ona je, dakako, trivijalna zato što iskazuje jednu posve očitu činjenicu koja je poznata svakome tko živi u Hrvatskoj, ili ima bilo kakve veze s Hrvatima, ili bar posjeduje neko elementarno znanje o njima, a tko nije – ma iz kojeg razloga – zlonamjeran ili jednostavno zločest pa nas želi razljutiti negirajući istinitost izrečene tvrdnje. S druge strane, ta je rečenica istovremeno na neki način tautološka, jer je, kao što je općenito poznato, upotreba hrvatskog jezika jedan od bitnih elemenata određenja pojma Hrvat, pa kad kažemo Hrvati govore hrvatski, zapravo ponavljamo dvaput isto, gotovo kao kad bismo rekli: Hrvati su Hrvati. I napokon, ta je tvrdnja samo jedan u nizu sličnih tautoloških iskaza, poput: Slovenci govore slovenski, Talijani govore talijanski, Česi govore češki, Francuzi govore francuski… kojima se izriče jednostavna činjenica da svaki narod upotrebljava svoj vlastiti jezik….