David Edmonds – Knjiga.hr

Bobby Fischer Goes to War

Tue, 07 Apr 2026 17:53:12 +0000

This gripping work of narrative history recounts the 1972 World Chess Championship in Reykjavik, where American grandmaster Bobby Fischer challenged Soviet champion Boris Spassky in a match that became a symbolic battle of the Cold War. More than a story about chess, it explores the political tensions, psychological drama, and cultural stakes that turned a board game into a global spectacle. David Edmonds, a philosopher and journalist known for making complex ideas accessible to general readers, brings clarity and momentum to the story, drawing on interviews and historical research to illuminate the personalities involved and the wider geopolitical context. The book examines genius and obsession, ideology and propaganda, and the strange pressures placed on two men asked to embody rival superpowers. Accessible to chess enthusiasts and general readers alike, it offers a compelling portrait of a singular historical moment when sport, politics, and personality collided. EX-LIBRARY COPY

Bobby Fischer ide u rat : istinita priča o tome kako su Sovjeti izgubili najneobičniji šahovski dvoboj svih vremena

Mon, 23 Dec 2024 18:54:12 +0000

Bobby Fischer ide u rat Davida Edmondsa i Johna Eidinowa prikazuje legendarno Svjetsko šahovsko prvenstvo 1972. između američkog izazivača Bobbyja Fischera i sovjetskog prvaka Borisa Spaskog, smješteno u pozadini napetosti hladnog rata. Utakmica, održana u Reykjaviku na Islandu, nije bila samo bitka duhova, već simboličan sukob između američkog individualizma i sovjetskog kolektivizma. Autori istražuju psihološki rat koji su koristila oba igrača, ističući Fischerovu ekscentričnost i manipulativne taktike, koje su stvorile atmosferu napetosti koja je osvojila globalnu publiku. Ovo intenzivno suparništvo bilo je pojačano kulturološkim razlikama između pristupa zapadnih medija i sovjetskih birokratskih metoda, čineći utakmicu dramatičnim spektaklom. Fischerova pobjeda nad Spaskim ne samo da je svrgnula s trona sovjetski šahovski stroj, već ga je i katapultirala do međunarodne slave, transformirajući ga u kulturnu ikonu. Međutim, njegovo kasnije povlačenje iz natjecateljskog šaha i odbijanje obrane naslova 1975. dodali su slojeve intrige njegovoj ostavštini. Knjiga sugerira da su Fischerovi intenzivni zahtjevi tijekom prvenstva odražavali dublja pitanja kontrole i nepovjerenja prema šahovskim autoritetima, pridonoseći njegovom zagonetnom statusu u povijesti šaha. U konačnici, Bobby Fischer ide u rat služi i kao uzbudljiva priča o ključnom trenutku u šahu i kao složena studija njegovih glavnih figura, što ga čini ključnim štivom za entuzijaste i one koje zanima međuigra između sporta i politike.

Wittgensteinov žarač

Mon, 17 Jun 2019 09:02:31 +0000

Ostali autori: John Eidinow Opis: (…) Ova je priča zaokupila i maštu mnogih pisaca: ni jedna biografija, filozofski prikaz ili roman koji se bavi bilo kojim od ova dva čovjeka kao da nije potpuna bez jedne od, često slikovitih, verzija. Taj je događaj dostigao status, ako ne urbanog mita, onda barem intelektualne bajke. Ali zašto je događaj koji se zbio više od pola stoljeća prije, u maloj sobi, na redovitom sastanku malo poznatog sveučilišnog kluba, tijekom rasprave o zakučastoj temi, izazvao toliki bijes? Sjećanja na tu večer desetljećima su ostala svježa, i to ne zbog složenih filozofskih teorija ili sukoba različitih ideologija, nego zbog duhovite dosjetke i mahanja – ili nečeg drugog – kratkim metalnim štapom. Što nam taj događaj i njegove posljedice govore o Wittgensteinu i Popperu, njihovim iznimnim osobnostima, njihovu međusobnom odnosu i uvjerenjima? Koliko je važno to što su obojica potekla iz Beča s kraja devetnaestog stoljeća, što su obojica rođena u asimiliranim židovskim obiteljima, ali ih je dijelio širok jaz bogatstva i društvenog utjecaja? I što je s ključnom točkom rasprave koja se te večeri vodila: njihovim filozofskim razilaženjem? Wittgenstein i Popper duboko su utjecali na naš odnos prema temeljnim civilizacijskim pitanjima, znanosti i kulturi. Presudan je njihov doprinos, ne samo vjekovnim pitanjima, primjerice što možemo pouzdano znati, kako možemo poboljšati svoje znanje i kako bi trebalo urediti vlast, nego i suvremenim sumnjama o ograničenjima jezika i razuma, i onome što je iza tih granica. Svaki je od njih vjerovao da je filozofiju oslobodio pogrešaka iz prošlosti 1 da na njemu leži odgovornost za njezinu budućnost. Popper je Wittgensteina vidio kao najvećeg neprijatelja filozofije. Pa ipak, priča o žaraču nije samo priča o značaju i uvjerenjima dvojice protivnika. Nemoguće ju je odvojiti od priče o jednom vremenu, a pruža nam i uvid u burnu i tragičnu povijest koja je oblikovala njihove živote i spojila ih na Cambridgeu. Priča je to i o raskolu u filozofiji dvadesetog stoljeća u tumačenju važnosti jezika: o podjeli na one koji su tradicionalne filozofske probleme svrstavali u puke jezične zagonetke i one koji su smatrali da ti problemi nadilaze jezik. I napokon, priča je to koja i sama sadrži jednu jezičnu zagonetku: komu je Popper uputio koje riječi u toj sobi punoj svjedoka i zašto?